Može li stari pas naučiti nove trikove? Postoji li vrijeme koje je optimalno za razvoj određenih vještina i sposobnosti?

Istraživanja pokazuju da postoji vrijeme u kojemu je mogućnost djelovanja na neki aspekt razvoja veće, odnosno da nije zanemarivo kada pružamo koji razvojni poticaj. Ovo je povezano s prethodno opisanom sposobnosti mozga koju nazivamo plastičnost, a koja nam govori o važnosti okolinskih utjecaja na naš razvoj. Uz nasljeđe, konačnu arhitekturu našeg mozga oblikuju i okolinski faktori poput svakodnevnog iskustva, ljubavi, njege, obrazovanja.

Postoje dakle određeni periodi kada je naš mozak najosjetljiviji na određene podražaje povezane s usvajanjem neke vještine i sposobnosti. Izvan tog vremenskog perioda, utjecaj vanjskih faktora, odnosno poticanje razvoja određenih vještina i sposobnosti, nije toliko učinkovito. Zato je važno osigurati odgovarajuće podražaje, ali i osigurati ih u odgovarajuće vrijeme.

Primjer za ovo su mnoga istraživanja provedena na životinjama. Tako mačke moraju imati uobičajeno vidno iskustvo tijekom prva 3 mjeseca života, jer će u suprotnom imati ozbiljne i trajne vidne poteškoće, dok majmuni moraju imati tijekom prvih 6 mjeseci života socijalna iskustva, inače će u daljnjem životu imati određene socijalno-emocionalne teškoće.

I kod ljudi postoji sličan razvojni princip. Tako ako novorođenče ne vidi svjetlost u prvih 6 mjeseci života, živci koji provode vizualne informacije od oka do moždane kore će atrofirati (zakržljati) i vidno iskustvo gotovo da više neće biti moguće. O ranoj vidnoj deprivaciji već se dosta zna. Neke informacije o njenom utjecaju dobivene su praćenjem beba s urođenom kataraktom. 

Da je vidni sustav veoma složen govore podaci o tome kako se zbog nedostatka ranih vidnih iskustava javljaju kasnije veoma specifične teškoće vida. Tako rana vidna deprivacija zbog bilateralne kongenitalne katarakte dovodi do kasnijih teškoća u vizualnoj procjeni udaljenosti, ali ne i u procjeni oblika.

Ovi deficiti vidljivi su u zadacima u kojima je potrebno npr. procijeniti je li prikazano lice isto ili različito od prethodno prikazanog, a razlike u licima su umjetno napravljenje tako da su se istraživači poigrali fotografijama i na različite udaljenosti postavili oči i usta na pojedinim licima. Uočeno je da osobe koje su u ranoj dobi od otprilike samo 60 do 290 dana od rođenja imale određenu deprivaciju vida zbog urođene katarakte imaju teškoća u takvim zadacima u kasnijoj dobi.

No, kada se manipulira udaljenosti na objektima (npr. razmak među prozorima na pročelju kuće), ili udaljenost očiju i ustiju na licima majmuna, ove su osobe jednako uspješne u prepoznavanju istih fotografija kao i osobe koje nisu imale ovakve rane teškoće s vidom. Čini se da je rano vidno iskustvo posebno važno za uspostavljanje neuralne arhitekture važne upravo za procesiranje složenih informacija o ljudskom licu.

Istraživanja koja su prije pedesetak godina proveli nobelovci Hubel i Wiesel, pokazala su kako rana deprivacija vidnim informacijama dovodi do ozbiljnih i dugotrajnih teškoća vida kod mačaka i majmuna, te otvorila put mnogim daljnim istraživanjima i spoznajama o povezanosti iskustva i funkcioniranja mozga. Njihova istraživanja govore o jakoj vezi iskustva, točnije senzorne deprivacije i rada mozga, te ukazuju na važnost ranog tretmana djece s poteškoćama vida (možemo gledati šire pa reći da upućuju na važnost rane intervencije općenito). Oni su dokazali nastajanje trajnih oštećenja određenog dijela vidne moždane kore mačića kojima je uskraćeno gledanje tijekom tzv. „kritičnoga perioda“ za razvoj vida kod mačaka. Ovih efekata nema ako se odrasloj mački na neko vrijeme zatvori jedno oko, već samo ako se vidna deprivacija kod mačaka događa unutar prva tri mjeseca života, što je kod mačaka kritični period za razvoj vida.

No, većinom ne govorimo tako strogo o kritičnom, već o osjetljivom razdoblju koje predstavlja manje precizan vremenski raspon u kojem je veća mogućnost za djelovanje na određene sposobnosti, učenja.
Postoje mnoga istraživanja koja u ovom kontekstu opisuju razvoj govora. Djeca svoju prvu riječ izgovaraju u dobi od otprilike 12 mjeseci, iako se njihovo zanimanje za govor i razumijevanje govora razvija i ranije. Tako neka istraživanja govore o osjetljivosti i zanimanju za govor još u prenatalnom razdoblju, pa tek rođene bebe prepoznaju svoj materinji jezik, te mogu razlikovati čak dva različita jezika kad njihovi roditelji govore različitim jezikom (bilingvalna djeca). Za rani razvoj govora veoma je važna okolina, stoga je preporučljivo da od prvih dana roditelji bebama puno govore, iako još ne mogu očekivati da će im one uzvratiti prvim riječima.

Vjerovatno ne postoje jednako jako izraženi kritični periodi za svaku funkciju, sposobnost. Pa i kod vida, čiji je razvoj vremenski osjetljiv na prikladnu stimulaciju, neke njegove funkcije su više a neke manje osjetljive. To je posebno važno kod određenih vidnih teškoća kod novorođenčadi, poput urođene katarakte zbog koje je bebi smanjeno vidno iskustvo. No, i u tom slučaju, oštrina vida i mogućnost binokularnog vida (koordinirana upotreba oba oka koja nam omogućuje percepciju dubine) je više pod utjecajem ranog vidnog iskustva nego pak percepcija boje i periferni vid. 

Novija istraživanja na miševima otkrivaju da je moguće u određenoj mjeri, utjecati na aktivaciju kritičnog perioda kroz supresiju produkcije kemijske tvari imenom GABA koja je važna za komunikaciju među neuronima. Tko zna, možda će u budućnosti biti moguće i utjecati na javljanje ovih kritičnih perioda. Isto tako, u životinjskom je svijetu poznat primjer ptica pjevica za koje je kako bi naučile pjev tipičan za svoju vrstu nužna izloženost pjevu odraslih jedinki, te da se u slučaju takve neizloženosti ipak može nešto vremenski produljiti ovo kritično razdoblje.

Postojanje kritičkih i osjetljivih razvojnih perioda nije jednostavna pojava, nije jednaka za sve funkcije, a i pod utjecajem je i mnogih dodatnih faktora. Za neke funkcije, kritični, odnosno osjetljiv period za razvoj je jako uzak, dok je za druge širi. Tako je za vizualni razvoj, odnosno razvoj nekih vidnih funkcija ovaj „prozor“ otvoren kod ljudi prvih 6 mjeseci života. Zato djeca rođena s urođenim teškoćama poput katarakte trebaju što ranije na operaciju kako bi što prije imala uobičajena vizualna iskustva. U ovakvim slučajevima rana intervencija je ključna.

Doživljaji su poput hrane za mozak. Bogatstvo ljubavi i zdrave stimulacije omogućuju mozgu rast i uspješan razvoj, stoga poticajno ozračje pospješuje razvoj individualnih prednosti koje su nam date našim nasljeđem. Nasuprot tome, nestimulativno ozračje osiromašuje razvoj mozga i ne omogućava razvijanje svih onih potencijala koje nosimo u sebi. Nažalost, mozak određenog broja djece "gladuje" zbog manjka pažnje i odgovarajućih podražaja (doživljaja). Bez podražaja, ne stvaraju se, odnosno kržljaju postojeće neuralne veze.
 

Ako je u ranim razdobljima dijete u mirnoj i poticajnoj atmosferi, okruženo ljubavlju i pažnjom, a roditelji se ponašaju na njemu predvidljiv način, dijete će se osjećati sigurno i zaštićeno, a u njegovu će se mozgu razviti veze koje će mu omogućiti svladavanje mnogih vještina. Ukoliko dijete raste u okolini u kojoj nema ljubavi, sigurnosti i roditeljske njege, u njegovom se mozgu obilje sinapsi neće očuvati već će one zakržljati i propasti i njihov će mozak biti znatno drukčiji od mozgova djece koja rastu u osjećajno bogatom i sigurnom okruženju. Nažalost za ovo postoje i dokumentirani primjeri, npr. djece odrasle u rumunjskim domovima za nezbrinutu djecu tijekom prošlog stoljeća kod kojih je uočen razvojni zaostatak koji se pripisuje upravo nestimulativnoj, ograničavajućoj okolini u kojoj su ova djeca odrastala.

Slijedi okvirni prikaz najvažnijih perioda za razvoj pojedinih područja:

Privrženost – Od rođenja djeca su "programirana" da stvaraju sigurne emocionalne veze; ona iskustva koja djeca imaju u prvih 18 mjeseci osnova su za sve daljnje socijalne odnose. Prema nekim znanstvenicima, i intelektualne su vještine kao što je formiranje ideja, rješavanje problema povezane s emocionalnim razvojem. Oni navode da je emocionalna sigurnost prvi i osnovni način poticanja intelektualnog razvoja djeteta. Jedino kroz sigurnu privrženost djeca mogu pronaći optimalnu vlastitu intelektualnu energiju kako bi slobodno mogli istraživati okolinu i iskoristiti rana iskustva na najbolji način.

Motoričke vještine – Za usvajanje očekivanih motoričkih vještina, važna su iskustva i podražaji koje dobivamo do otprilike osme godine života. Važno je od prvih dana pratiti razvojne miljokaze i na vrijeme primijetiti kašnjenje te pružiti prikladne intervencije. Motoričke vještine javljaju se u određenom razvojnom slijedu, te kašnjenje u jednoj može imati utjecaja na kašnjenje i u narednim vještinama. Rana intervencija je tu ključna.

Razvoj govora – Prve tri godine najvažnije su za razvoj govora. Količina govora koje dijete čuje, posebno direktnog obraćanja djetetu povezana je s razvojem djetetovog vokabulara. Za govor vrijedi isto kao i za motoričke vještine, odnosno veoma je važno na vrijeme obratiti pažnju na mogući razvojni rizik, potražiti stručnu pomoć, te po potrebi uključiti dijete u tretman. Razvojni rizik je moguće uočiti veoma rano, kod neke djece i prije prve godine života, a sigurno u dobi od 18 do 24 mjeseca.

Matematika i logičko razmišljanje – Od prve do četvrte godine djeca stvaraju osnovu za razvitak logičkog razmišljanja i razumijevanja osnovnih matematičkih operacija. Stimulativne aktivnosti u ovom periodu od velike su važnosti. Slaganje kocaka, nizanje kuglica, brojanje, sve su to iskustva koja djetetu pomažu da razvija logičko mišljenje i zaključivanje. Djeca zakinuta za ovakva iskustva u ovom periodu imaju veću vjerojatnost da zaostaju u odnosu na svoje vršnjake u kasnijim školskim zadacima.

Glazba – Male bebe uživaju slušati glazbu, a kada razviju mogućnost hodanja skakuću i plešu na omiljene melodije. No sviranje instrumenta treba pričekati sposobnost vizualnomotorne koordinacije (ruka-oko) koja je dovoljno razvijena u prosjeku s 3 godine. Istraživači pronalaze dokaze da je gornja granica kada ovaj najoptimalniji period završava 10 do 12 godina. Iako i stariji mogu naučiti svirati instrument, malena je vjerojatnost da će uspjeti razviti neuralne mreže nužne da bi postali glazbeni virtuozi. Iako ovi rezultati nisu jednoznačni, u svakom slučaju, raniji početak učenja sviranja omogućuje i više godina za vježbu i usavršavanje.

Iz knjige BEBArije – Važnost poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja od najranije dobi

Izvor: psiholog-rebeka-bulat.hr

Pročitajte i:

Uvjeti odrastanja i razvoj mozga

Familylab, Europski dom Zagreb i Europski pokret Hrvatska organiziraju tribinu povodom Svjetskog dana učitelja, posvećenu danskom pedagogu, terapeutu i autoru Jesperu Juulu
 

Škola s humanim licem
 

i očekuju vas u subotu, 5. listopada 2019.godine u 11 sati u Europskom domu Zagreb, Jurišićeva 1.

Trajanje susreta je oko 1h i 45 minuta. Ulaz je slobodan.

Na ovom susretu sudjeluje i Harfa, sa svojim izdanjima te vas sve pozivamo da sudjelujete na tribini i da svakako svratite do nas i pogledate noveknjige u izadnju Harfe.

Tribina je namijenjena učiteljima, pedagoškim djelatnicima, roditeljima i svim zainteresiranim osobama, a na njoj će biti  govora o vrijednostima koje nam je u naslijeđe ostavio naš Jesper Juul. Jesper je svojim radom, a posebno knjigama inspirirao i dalje inspirira mnoge naše stručnjake i roditelje od kojih su mnogi imali priliku izravno učiti od njega.
Familylab nastoji dalje širiti i prenositi znanje koje predstavlja promjenu paradigme u izgradnji odnosa između djece/mladih i odraslih i kažu:

Na susretu ćemo razgovarati i o tome kako vidimo i razumijemo današnje potrebe pedagoških djelatnika, djece, mladih i roditelja te kako možemo na njih odgovoriti. Želja nam je osnaživati buduće generacije djece i mladih da budu zadovoljni sa sobom, mentalno zdravi, empatični i odgovorni prema sebi i društvu.

Želimo ulagati u odgoj koji ne lomi djecu, nego ih čini samosvjesnima i snažnima iznutra; djecu i mlade koji postaju odrasli koji su u stanju voditi ispunjen osobni život te se empatično brinuti o drugim ljudima, okolišu i zajednici.

Na tribini će sudjelovati:

Marina Vitković, prof. filozofije, logike i etike u II. gimnaziji, predsjednica udruge BoliMe – podrška mentalnom zdravlju mladih;
doc.dr. sc Lana Jurčec, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu;
Neda Zubović Mihaljević, poduzetnica i majka četvero djece;
doc.dr.sc.Miranda Novak, Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet;
Dušanka Kosanović, prof. psihologije, voditeljica Familylaba
 

Ponosni smo na naslove Jespera Juula iz Harfine biblioteke!

Roditeljima je često teško razumjeti zašto djeca stalno rade one stvari koje oni ne želite da djeca rade. Dječje ponašanje je njihov način na koji vam govore kako se osjećaju.

Ako razumijete razloge lošeg ponašanja svog djeteta, bit će vam lakše pronaći način kako ćete mu pomoći da se drugačije ponaša.

Za loše ponašanje može biti puno razloga:

• da privuku pozornost

• neznanje kako se treba ponašati u toj situaciji

• poziv u pomoć ili nezadovoljstvo

• nerazumijevanje

• nerealna pravila ili očekivanja

• zato sto se zaborave pravila i granice.

Ograničavanje    
Djeci su potrebne granice. Potrebne su im granice u okvirima kojih mogu slobodno birati, snositi odgovornost i postizati uspjeh.

Granice moraju biti jasne i dosljedne! Nedosljednost ostavlja djeci osjećaj nesigurnosti sto smiju, a sto ne smiju učiniti.

Odredite jednostavna pravila kojih se svi moraju pridržavati i navedite razloge zašto su ona takva. Pazite kakve ćete iznijeti razloge za ograničenja i vodite računa da ti razlozi budu logični.
Stalno podsjećajte djecu na to kakva su pravila i gdje su granice.

Posljedice kršenja pravila trebaju:

• nastupiti sto prije

• biti kratke inače će izgubiti smisao

• biti vezane uz stvarni problem

• uvijek biti bezopasne za dijete i uvažavati ličnost djeteta

Budite čvrsti, ali pravični.

Možete pomoći svojoj djeci ako:

• slušate što vam govore i ostavite otvorene mogućnosti komuniciranja

• prihvatite njihova osjećanja

• budete dosljedni

• svoja očekivanja svedete na realne mogućnosti

• posvetite djeci vrijeme i pozornost

• potičete djecu da sama riješe svoje probleme

• pohvalite djecu kada se dobro ponašaju.

Upamtite:

• Svako dijete je različito, i zahtjeva različit pristup roditelja.

• Nijedan način ne vrijedi zauvijek! Budite kreativni.

• Ponašanje roditelja se mijenja i razvija s godinama, sposobnostima i djetetovim potrebama. 

  Izvor: www.kidscount.com.au

OVDJE SE PRIJAVITE ZA EDUKACIJU

Zbog velikog interesa, u organizaciji izdavačke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju, održat će praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
 

Dr. Ranko Rajović, inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra. 

Edukacija će se održati u Zagrebu, 15. ožujka 2017. u 16.30 sati u Hotelu Aristos, Cebini ul. 33, Buzin (Zagreb).
 

Trajanje praktične edukacije je šest školskih sati, a redovna je cijena 360 kn. Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za Vas je 320,00 kn.

Da biste sudjelovali na edukaciji, obavezna je prijava. Prijavnicu ispunite ovdje.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

Program edukacije:

NTC-sustav učenja – igre koje oštećuju razvoj djeteta, a da toga nismo svjesni.

Uvod – funkcionalno znanje.

Razvoj mozga.

Koje aktivnosti oštećuju razvoj djeteta?

Je li rana stimulacija mučenje djeteta ili je potrebna?

Igre koje stimuliraju ukupni razvoj djeteta (NTC-tablica).

Reproduktivno učenje za mozak ne postoji

Zašto je reproduktivno učenje prošlost.

Kako mozak radi, reproduktivno ili asocijativno?

Zašto zaboravljamo lekcije koje smo dobro naučili?

Misaone klasifikacije, serijacije, asocijacije (NTC-tablica, II. dio)

Igra – skrivanje riječi u rečenici (I. razina)

Zašto mozak nauči lakše nešto sto nam ne treba, a ne ono što nam je ponekad važno?

Radionice, reproduktivno i asocijativno učenje

Nelogične priče, (I. razina)

NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098/30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović.

Način na koji razgovaramo s djecom uvelike utječe na njihovu sposobnost učenja, ali prije svega slušanja. Kroz te razgovore i oni uče kako odgovarati nama i kako se postaviti prema našim zahtjevima.

Rješenje nije pasivnost ni oprezno biranje riječi, kao ni vikanje i agresivna komunikacija, već čvrst i konzistentan način razgovora koji je ujedno pozitivan i potiče samopouzdanje.

Kako to postići?

Važno je izgovarati djetetovo ime jer ćemo na taj način prije privući njegovu pozornost. Međutim, neće pomoći ako samo usput spomenemo ime. Važno je pridobiti njihovu pažnju, a tek onda krenuti s porukom.

Od vikanja na dijete koje viče uopće nema koristi jer će se kad-tad situacija ponoviti. Svi se ponekad naljutimo, pa zašto ne bi i dijete? Važno je sjetiti se da u tim trenucima nema smisla raspravljati i pokušavati riješiti problem sve dok se dijete, a i mi, ne smirimo. Ako vičemo, povišen glas djeca će ignorirati i u onim slučajevima u kojima je nužan kao iznenadno upozorenje, primjerice, u prometu.

“Ne” i “nemoj” riječi su koje ni mi ne volimo čuti, a zašto bi onda djeca? Umjesto toga, više bismo trebali koristiti riječi koje će pozitivno utjecati na dječje razmišljanje. Umjesto “Nemoj vući kaput po blatu”, trebale bismo reći “Bolje bi bilo kad se taj kaput ne bi vukao po podu”. Osim toga, na djecu će negativno utjecati i rječnik koji ismijava, poput uspoređivanja s bebama ili  “djevojčicama koje plaču”, nazivanja zločestim ili isticanja kako ste ga se danas baš sramili kad je nešto učinio. Takvi će izrazi samo potaknuti osjećaj manje vrijednosti.

Ako želimo da djeca surađuju, važno im je ponuditi više opcija ili alternativu. Čak će se i pri malim odlukama dijete osjećati važno pa mu ponudite da sam odabere boju tenisica ili majice za taj dan.

Uostalom, sve je važno, kao i u životu, održavati što jednostavnijim. Previše uputa odjednom dijete će samo ignorirati i možda zapamtiti onu zadnju koju smo spomenuli. Možemo li mi doista svaki put iz prve zapamtiti sve komplicirane upute prema nekom mjestu? Ista je situacija i s djecom. Važno je biti svjestan nedostatka interesa za sve te naše “naporne” zahtjeve.

Preneseno s Prvi.hr

Dječji je razvoj dinamičan proces oblikovan međuutjecajem bioloških i okolinskih faktora od samog začeća pa nadalje. Sva se djeca ne razvijaju jednakim tempom, niti se sve sposobnosti i vještine kod djeteta ne razvijaju istom dinamikom.

Među djecom postoje mnoge individualne razlike zbog kojih roditelji često čuju kako ne bi međusobno trebali uspoređivati djecu. No, bez obzira na to, roditelji, zbog svoje znatiželje, želje da razumiju svoje dijete ili možda zabrinutosti, često uspoređuju svoje dijete i njegov razvoj s djecom poznanika, prijatelja, drugih članova obitelji.

Ipak, pri tome je važno da budu svjesni prethodno navedenih individualnih razlika, ali je i korisno da poznaju neke razvojne miljokaze, pa i rane znakove upozorenja koji će ih uputiti ka stručnjaku koji će procjeniti postoji li kod djeteta razvojni rizik/teškoća, te dalje predložiti određene razvojno poticajne aktivnosti, programe, terapiju.

Za dijete je od iznimne važnosti rano prepoznati potrebu za razvojnom podrškom, terapijom jer pravovremena reakcija roditelja, te pravovremeni i prilagođeni razvojni poticaji pružaju najveću mogućnost za uspjeh.

Iako među djecom postoji razlika u vremenu kada savladavaju određenu vještinu, redosljed savladavanja pojedinih vještina je kod velikog broja djece isti. Tako, iako postoje razlike u vremenu kada će se koja beba početi puzati, većina beba krene puzati prije nego što krene samostalno hodati.

Kada govorimo o znakovima upozorenja, govorimo o nekoliko različitih mogućnosti:

• Kada dijete pokazuje određena ponašanja nakon određenog vremenskog perioda (npr. eholalija nakon treće godine)
• Nemogućnost razvijanja određene vještine (npr. dijete ne brblja s 10 mjeseci)
• Poremećen razvojni slijed (npr. napredno čitanje uz nedostatno razvijen govor)
• Motorička asimetrija (npr. u hodanju, korištenju ruku).
• Razvojna regresija (gubitak nekih sposobnosti/vještina) – npr. dijete prestane pričati.

Prilikom procjene djetetovog razvoja, kroz opažanje djeteta u slobodnoj igri, prikupljanje podataka od strane roditelja, te uz primjenu standardiziranih razvojnih testova, stručnjaci donose procjene o dječjem razvoju, te o mogućoj potrebi za dodatnom razvojnom podrškom.

Kroz navedeno opaža se i procjenjuje razvoj motorike, govora i komunikacije, socijalno-emocionalni razvoj, kognitivni razvoj djeteta.
 

Znakovi moguće potrebe za savjetovanjem sa stručnjakom, razvojnom podrškom

Mogući znaci upozorenja – osjeti

• Odsutnost uspostave kontakta očima s majčinim licem
• Lutanje pogleda
• Odsutnost reakcije na jako svjetlo
• Naglašeno trljanje očiju ili utiskivanje prstiju u oko
• Nistagmus – spontani ritmički trzaji očima
• Strabizam – bježanje oka, kada pokreti očima nisu usklađeni (može biti prolazan u prvim mjesecima života zbog još uvijek nedovoljno razvijenih mišića oka)

Mogući znaci upozorenja – rani motorički razvoj

• Beba u prvom mjesecu života ne reagira na zvuk (ugodan ili neugodan) ili postoje znatnije teškoće u hranjenju zbog oralno-motoričkih problema
• Mogući znaci upozorenja – rani motorički razvoj
• Zarobljen palac u šaci nakon 2. mjeseca starosti
• Jako povlačenje nožnog palca prema gore nakon trećeg mjeseca (Babinskijev refleks)
• Nemogućnost držanja glave u pasivnom sjedećem položaju 5 sekundi nakon drugog mjeseca
• Izvijanje unazad u luku
• Beba ima povišen ili snižen tonus mišića – čini vam se kao da je previše kruta (npr. u uspravnom položaju križa ispružene nožice jednu preko druge i pod dodiruje vrhovima prstiju) ili je previše mlohava
• Beba ne mijenja položaj tijela nakon trećeg mjeseca (ne prevrće se na bok)
• Beba se ne okreće s leđa na trbuh i obrnuto do osmog mjeseca
• Ne diže se na na noge uz namještaj s 12 mjeseci
• Ne hoda samostalno s 18 mjeseci
• Mogući znaci upozorenja – razvoj govora i komunikacije
• Beba u dobi od 2 do 4 mjeseca ne reagira na vaš glas, ne razvija se kontakt očima
• Beba se u dobi od 5 do 8 mjeseci ne počinje upuštati u vokalnu igru s roditeljima, izostaje vokalizacija
• Beba u dobi od 9 do 12 mjeseci ne počinje s brbljanjem uz kombiniranje suglasnika i vokala
• Beba s 12 mjeseci ne reagira na svakodnevne riječi (npr. ne okreće se prema mami kada pitamo „Gdje je mama?" i sl.)
• S godinu dana ne koristi geste (maše "pa-pa", pokazuje prstom), ne pokazuje interes za male igre u paru ("ku-ku" ili dodavanje lopte)

Mogući znaci upozorenja – razvoj govora i komunikacije

• Beba s 16 mjeseci nema niti jednu smislenu riječ
• S 18 mjeseci ne razumije jednostavne naloge i pitanja (npr. "Sjedni", "Gdje je lopta?"), ne može identificirati svakodnevne predmete (ili pokazati na slici)
• S dvije godine ne povezuje dvije riječi u malu rečenicu ("Mama piti."), nema simboličke igre ("kao da igre")
• S tri godine ne pokazuje interes za drugu djecu, simboličku igru, nerazumljiv govor

Izvor: dipl. psiholog-profesor Rebeka Bulat

Pravila nagradnog natječaja
Priređivač Nagradnog natječaja je harfa d.o.o. sa sjedištem u Splitu, Rodrigina 4, OIB: 51223715781. Nagradni natječaj priređuje se s ciljem promidžbe proizvoda, a provodit će se u Republici Hrvatskoj. Za sudjelovanje u Nagradnom natječaju nije nužna kupnja ili uplata bilo koje vrste.

Članak 1. U nagradnom natječaju "BEBArije" (u daljnjem tekstu: Nagradni natječaj) mogu sudjelovati sve osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje, u trenutku sudjelovanja, imaju 18 ili više godina. Pravo sudjelovanja u Nagradnom natječaju nemaju radnici, službenici i direktori Harfa d.o.o. Harfa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Priređivač) zadržava pravo da, u svakom trenutku i na bilo koji način, provjeri jesu li ispunjeni uvjeti za sudjelovanje u Nagradnom natječaju. Samim sudjelovanjem u Nagradnom natječaju, sudionici daju svoju suglasnost za primjenu ovih Pravila Nagradnog natječaja, a koja su konačna i obvezujuća u svakom pogledu.

Članak 2. Nagradni natječaj počinje 21. svibnja 2015. godine, a završava 23. svibnja 2015. godine (u daljnjem tekstu: Vrijeme trajanja Nagradnog natječaja).

Članak 3. Sudionici se prijavljuju za sudjelovanje u Nagradnom natječaju putem Facebook stranice Knjige koje vole djecu. U procesu prijave za sudjelovanje od Sudionika će se tražiti da pristane na primjenu Pravila Nagradnog natječaja te da pošalju svoje podatke (ime, prezime, adresu te adresu elektroničke pošte). Priređivač se može služiti unesenim podacima kako bi sudioniku dostavio nagradu. Priređivač se također može služiti podacima kako bi povremeno kontaktirao sudionike, ukoliko oni na to pristanu pri registraciji na autorizacijskoj stranici.Jedan natjecatelj može napraviti neograničeno mnogo prijava, no nagradu može osvojiti samo jedanput. Isti sudionici ne smiju se prijavljivati s više različitih e-mail adresa niti smiju koristiti druge naprave ili smicalice za prijavu pod različitim identitetima.

Članak 4. Svaki prijavljeni sudionik na adresu pametnica@harfa.hr unosi osobne podatke. Dobitnici nagrada bit će objavljeni u roku od tjedan dana od završetka Nagradnog natječaja. Imena dobitnika nagrada bit će objavljena na stranici www.harfa.hr, i na Facebook stranici Knige koje vole djecu. Dobitnici će o nagradama biti obaviješteni putem elektroničke pošte.  

NAGRADE:
U Nagradnom natječaju bit će dodjeljeno ukupno 5 knjiga:

Nagrada: 

1.    Knjiga BEBArije    5 kom

Članak 8. Priređivač nije odgovoran za eventualne promjene e-mail adrese ili poštanske adrese sudionika. U slučaju da se obavijest o nagradi vrati pošiljatelju s napomenom da dostavu nije moguće izvršiti Priređivač će dobitnika pismeno obavijestiti o dobitku i naknadnom roku za podizanje nagrada (10 dana od dana primitka obavijesti). Ukoliko nagrada ni nakon tog roka ne bude preuzeta natjecatelj gubi pravo na osvojenu nagradu.U slučaju da se utvrdi da dobitnik ne ispunjava uvjete ili da je na neki drugi način povrijedio pravila Nagradnog natječaja nagrada mu neće biti dodijeljena.U slučaju da se u nagradni natječaj uključi manje sudionika od broja nagrada koje su predviđene nagradnim fondom, dodijelit će se onoliko nagrada koliko je u nagradnom natječaju sudjelovalo sudionika.

Članak 9. Kao uvjet za sudjelovanje, sudionici su suglasni da se Priređivač i Facebook Inc., te svi službenici, direktori, radnici, predstavnici i zastupnici istih, oslobađaju od svake odgovornosti za štetu te neće odgovarati za štetu nastalu sudionicima uslijed bilo kakve povrede, gubitka ili štete bilo koje vrste nastale osobama ili imovini, kao ni za razočaranje proizašlo u cijelosti ili djelomično, izravno ili neizravno, iz sudjelovanja u Nagradnom natječaju, nemogućnosti sudjelovanja u Nagradnom natječaju ili prihvata, posjedovanja, zloporabe ili uporabe bilo koje nagrade. Neće se dodijeliti veći broj nagrada od ovdje navedenog.

Članak 10. Priređivač neće odgovarati za prekide ili nedostupnost u radu mreža, servera, pružatelja internetskih usluga (ISP), internetske stranice, telefonskih ili drugih veza, za dostupnost ili greške u komunikaciji ili kvarove računala, telefona ili kabelskog prijenosa ili linija ili tehničke greške, niti za kvarove računalnog hardvera ili softvera ili telefona, za tehničke greške ili poteškoće ili druge greške bilo koje vrste, kako ljudske, tako i mehaničke, elektroničke ili mrežne, niti za netočan prihvat bilo kojeg podatka vezanog za Nagradni natječaj ili neuspješan prihvat ili gubitak takvog podatka. Priređivač i njegove agencije neće odgovarati za bilo kakve netočne podatke, prouzročene bilo od strane korisnika internetske stranice, bilo od strane opreme ili nastale uslijed programiranja povezanog s ili korištenog tijekom ovog Nagradnog natječaja; te ne preuzimaju odgovornost za bilo kakvu grešku, propust, prekid, brisanje, kvar ili kašnjenje u radu ili prijenosu, kvar komunikacijskih linija, krađu ili uništenje ili neovlašten pristup internetskoj stranici, neovlaštene izmjene ili hakiranje internetske stranice. Priređivač zadržava pravo, prema svojoj slobodnoj ocjeni, diskvalificirati bilo koji osobu za koju se utvrdi da je neovlašteno utjecala na ili je remetila odvijanje Nagradnog natječaja ili je postupala s namjerom prijetnje, pogrde ili maltretiranja drugih osoba ili je na bilo koji drugi način ometala odvijanje Nagradnog natječaja. Priređivač i njegove agencije neće odgovarati za štetu nastalu računalu sudionika ili bilo koje druge osobe, a koja šteta je povezana s ili je nastala uslijed sudjelovanja u Nagradnom natječaju ili preuzimanja ili kopiranja sadržaja s internetske stranice ili uporabe internetske stranice. Ako, iz bilo kojeg razloga, a prema slobodnoj ocjeni Priređivača, ne bude moguće odvijanje Nagradnog natječaja prema planu, zbog zaraze računalnim virusom, računalnog crva, buga, neovlaštenog mijenjanja, hakiranja, neovlaštene intervencije, prijevare, tehničke greške ili drugog uzroka koji, prema slobodnoj ocjeni Priređivača, uzrokuje greške ili utječe na provođenje, sigurnost, pravednost, poštenje ili uredno vođenje ove Nagradnog natječaja, Priređivač zadržava pravo, prema svojoj slobodnoj ocjeni, otkazati, okončati, izmijeniti ili privremeno zaustaviti Nagradni natječaj ili bilo koji njen dio te utvrditi druge dobitnike među sudionicima koji su ispunjavali uvjete prije nego je takva radnja poduzeta ili postupiti na drugačiji način koji Priređivač bude smatrao pravednim i pravičnim. Uporaba bilo kakvih naprava za automatiziranje dodavanja je zabranjena. Sudionici neće učitavati sadržaj koji uključuje bilo kakav nezakonit ili uvredljiv sadržaj. Priređivač zadržava pravo iz natječaja diskvalificirati bilo koju osobu za koju, prema svojoj slobodnoj ocjeni, utvrdi da je povrijedila ovo pravilo.

Članak 11. Priređivač će obrađivati osobne podatke sudionika koji su mu dani i/ili su mu postali dostupni u vrijeme Prijave, isključivo u svezi s provođenjem Nagradnog natječaja i sudjelovanjem u istom, a u skladu s važećim propisima o zaštiti osobnih podataka te Priređivačevim Pravilima o privatnosti.

Članak 12. Sva prava su pridržana. Na ova Pravila te na Nagradni natječaj primjenjuje se hrvatsko pravo. U slučaju da je bilo koja odredba sadržana u ovim Pravilima ništetna ili to naknadno postane, to neće imati utjecaja na valjanost ostalih uvjeta sudjelovanja. Za sve sporove nastale iz ili u svezi s istima bit će isključivo nadležan Općinski građanski sud u Splitu.

Članak 13. Priređivač nagradnog natječaja je Harfa d.o.o.., sa sjedištem na adresiRodrigina 4, 21000 Split. Ovaj Nagradni natječaj ni na koji način ne sponzorira, promiče ili provodi Facebook niti je isti s njime povezan. Sudionici su upoznati s time da svoje podatke daju Priređivaču, a ne Facebooku. Sva pitanja, primjedbe ili pritužbe u svezi ovog Nagradnog natječaja upućuju se Priređivaču, a ne Facebooku. Podaci koje sudionici daju koristit će se samo na način predviđen Priređivačevim Pravilima o privatnosti.

Članak 14. Priređivač zadržava pravo promjene ovih pravila u bilo kojem trenutku.
 

PRIJAVITE SE ZA EDUKACIJU

8.12.2017. u 17.30 sati na Veleučilištu PAR u Rijeci, Trg Riječke rezolucije 4

U zadnjih nekoliko desetljeća neuroznanost je došla do brojnih značajnih saznanja. Neuroznanstvenici su potvrdili da dječji mozak nije neki stroj koji je strukturiran po planu i programu došao na svijet već je to naslijeđen i nerazvijen ljudski organ koji se ovisno o okolini razvija cijeli život. 
U ranim godinama formiraju se temeljne strukture koje će nas doživotno obilježiti. Stimulans na mozak u prvim godinama djetetova razvoja djeluje poput katalizatora.

Što možemo napraviti kad je rana stimulacija u pitanju govorit će vam Irena Orlović, savjetodavna terapeutkinja, autorica nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavače kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika. 
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom neke od tih naslova objavila je i na hrvatskom jeziku pod sloganom Knjige koje vole djecu. 

"Dijete od roditelja nasljeđuje samo skicu, a način na koji

će se oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o njegovoj interakciji

najprije s roditeljima, a potom i okolinom."

Irena Orlović

Na edukaciji će dati odgovore na sljedeća pitanja:

• Što ubrajamo u ranu stimulaciju?
• Kako izravno utječemo na oblikovanje dječjeg mozga?
• Kako postati učitelj, odgojitelj ili roditelj kao terapeut?
• Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju? 
• Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
• Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najbolju verziju sebe? 
• Zašto je emocionalni razvoj temelj intelektualnog razvoja?
• Na što trebamo obratiti pozornost ako želimo da se mozak zdravo razvija u prvim godinama?
  ​

"Da bi dijete imalo zdrave socio-emocionalne vještine, ljudi u njegovoj 

okolini trebaju iste razvijati." 

Tatjana Gjurković

Tijekom edukacije Tatjana Gjurković, mag. psihologije, certificirana transakcijska analitičarka – psihoterapeutkinja te registrirana terapeutkinja igrom, produbit će vaše znanje o emocionalnoj inteligenciji. 
Govorit će o važnosti samosvjesnosti vlastitih obrazaca osjećanja, razmišljanja i ponašanja kao i znanje o emocijama te će osvijestiti kako razgovarati s djetetom i kako poticati razvoj djetetove empatije, što je preduvjet za razvoj njegove socijalne svijesti i odgovornosti prema sebi i drugima. 

A dat će vam odgovore i na sljedeća pitanja:

• Koje vještine terapije igrom možemo koristiti u odgoju djeteta?
• Kako se igrati s djecom koristeći vještine terapije igrom?
• Jeste li se ikada zapitali kako razvijamo socio-emocionalno osjetljivo dijete kroz svakodnevne interakcije s njim?
• Kako razvijamo djetetove sposobnosti da bude emocionalno i inteligentno biće u situacijama kada treba jesti, kada ujutro treba krenuti u vrtić ili školu, kada nas uveseljava ili pak kada napravi nešto loše, kada nas povrijedi?
• Kako poticati empatiju kod djeteta koja je važna za zdrav emocionalni razvoj?
• Jeste li se ikada zapitali kako je povezana neverbalna komunikacija s empatijom?

Želimo li da dijete razvije vještine i sposobnosti emocionalne i socijalne inteligencije, tada je svakako važno da o tome mislimo svakoga dana. U ovoj edukaciji povezat ćemo svakodnevne situacije s poticanjem razvoja emocionalne inteligencije kod djeteta. Neke od vještina emocionalne inteligencije, o kojima ćemo govoriti tijekom edukacije, koriste se i u terapiji igrom.

Edukacija je namijenjena za: roditelje, odgojitelje, učitelje, psihologe, pedagoge, socijalne pedagoge, edukacijske rehabilitatore, logopede, psihoterapeute i sve druge koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.

"Što ubrajamo u rano poticanje emocionalnog i intelektualnog razvoja?"

Kada: 8.12.2017. u 17.30 sati
Gdje: Veleučilište PAR u Rijeci, Trg Riječke rezolucije 4

Edukacija traje četiri školska sata. Redovna cijena edukacije je 320 kn.

Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za Vas je 220 kn. 
Podatci za uplatu su sljedeći: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR2823400091110478520 (PBZ), poziv na broj: 0812.

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.

Ako želite platiti kreditnom karticom, najprije se prijavite OVDJE, a potom platite OVDJE.

Ovih dana su svi stručnjaci mentalnog zdravlja usmjereni na podršku svoj djeci i roditeljima u suočavanju s kriznom zdravstvenom situacijom povodom COVID-19 virusa. Međutim, djeca se razlikuju u svojim karakteristikama, u broju teških iskustava tijekom odrastanja, u načinu suočavanja sa stresom i dostupnosti podrške koju imaju. 
 

Djeca koja su ranjivija

Osim dobi i razvojnog statusa odgovor djece na krizu povezan je i s njihovim karakteristikama ličnosti, s načinom doživljavanja svijeta oko sebe. Neka imaju više strahova, neka manje, neka su sklona brizi, tjeskobi, neka nisu. Kad nam djeca govore o tome ona jednostavno kažu da je to strah, a odrasli takvu djecu vide kao onu koja stalno više brinu od drugih. I konačno, ali jako važno, na reakcije u krizi utječu i djetetova stresna i traumatska iskustva (npr. izloženost zlostavljanju, nasilju u obitelji i izvan nje, zastrašujućim događajima, bolest i gubici bliskih ljudi i dr.), stresovi njima bliskih osoba, kao i aktualni stresni događaji u životu (npr. razvod roditelja, sukobi, promjena škole, preseljenje i dr.). Zbog svega što su doživjeli ili doživljavaju, ova djeca najčešće izražavaju anksioznost i ranjivija su u aktualnoj krizi, jer su i ranije doživljavali neizvjesnost i procjenjivali da “svijet nije sigurno mjesto“ i zato je važno da podrška odraslih bude usklađena s njihovim povećanim potrebama. I ne zaboravimo, djeca s takvim iskustvima su oko nas, trebaju nas.
 

Razlika anksioznosti i straha

Iz perspektive stručnjaka mentalnog zdravlja riječ je o skupini djece koja najčešće imaju anksiozne teškoće, koja imaju strahove ili strepnje koje djeluju na njihove misli i tjelesne senzacije… Anksioznost općenito je neodređeni i neugodan osjećaj straha ili strepnje, tjeskoba koja djeluje i na misli i na doživljaje u tijelu. Kad opisuje tjelesne reakcije, dijete može govoriti o trbobolji, glavobolji, lupanju srca, bolovima, a da takve tegobe nemaju organsku podlogu. Za razliku od straha gdje je izvor straha jasan, kod anksioznosti prijetnja koju dijete doživljava manje je jasna, produženog je trajanja i više utječe na cjelokupno stanje djeteta. To je razlog zašto nam se obraćaju za pomoć, jer djeca sama ne mogu prevladati takvo razdoblje.
 

Anksiozna djeca sada trebaju osmišljeniju podršku

U aktualnoj situaciji povezanoj s koronaviruson blaža razina anksioznosti moguća je i očekivana. Međutim, s velikom empatijom i odgovornošću želimo skrenuti pažnju na djecu kod kojih postoji stalna tendencija da nepoznate situacije doživljavaju opasnima ili prijetećima i da na njih reagiraju intenzivnije. To su djeca koju srećemo u svojoj praksi i zato ovih dana razmišljamo o njima. I roditeljima i članovima obitelji sada je jako važna dodatna podrška, pogotovo ako im direktna stručna pomoć zbog svih ograničenja povezanih s koronavirusom nije dostupna. Osim zdravstvenih uputa koje su dostupne svima i kojima čuvaju svoje zdravlje, smatramo važnim napomenuti kako anksiozna djeca trebaju osmišljeniju podršku kako se njihove teškoće ne bi sada intenzivirale. Međutim, ako podrška roditelja/odraslih kod intenzivnijih anksioznih teškoća nije dovoljna, važno je potražiti stručnu pomoć i individualizirani plan podrške i/ili tretmana.

S druge strane, znamo da je obitelj najčešći izvor podrške, ali i najčešći izvor rizika. Stoga u sadašnjoj krizi, bez obzira gdje smo, ne zaboravimo reagirati ako i dalje opažamo rizike za neku djecu, ako je potrebno poduzimanje mjera zaštite.
 

Što možete učiniti u pružanju podrške djeci s anksioznim reakcijama?

Bilo da ste roditelj ili skrbnik djece (udomiteljica, odgajatelj u dječjem domu…) što možete učiniti u pružanju podrške djeci s anksioznim reakcijama koje opažate kao njihove karakteristike ili kao posljedice ranijih teških iskustava?

1. Kao roditelj/odrasla osoba, budite model djeci, jer vaš način komunikacije i smirenost je najjasnija poruka djeci. Važno je da pratite vlastite reakcije. Djeca imaju osjetljivost za vašu uznemirenost, čak i kad je otvoreno ne pokazujete. Primjenjujte sve ono što vas smiruje, kako biste bili model samoumirivanja djeci. Anksiozna djeca su izrazito osjetljiva na emocionalne poruke. Ne pretvarajte se da nikad niste uznemireni ili tjeskobni, ali neka dijete vidi kako se nosite s tim mirno (koliko možete) te kako se osjećate dobro kad to uspijete.

2. Održavajte neki oblik rutine koliko god je to moguće. Pomozite djeci da uspostave rutinu i kad ne idu u školu, struktura im smanjuje anksioznost. Međutim, svakako izbjegavajte intenzivniji pritisak na djecu sada, veći nego u njihovoj uobičajenoj svakodnevici. To valja imati na umu, jer su djeca s anksioznim teškoćama često perfekcionisti. U održavanju strukture, vodite računa o zdravim navikama, vježbanju, prehrani, odmoru, snu, ali i prilikama za dokolicu i igru, puno igre. Možda ćete trebati konzultaciju s djetetovim terapeutom što je dobro za vaše dijete, kakav individualni plan.

3. Slušajte dijete, njegove brige, strahove i pitanja povezana s koronavirusom. Moguće je da će brinuti što se može dogoditi njemu, obitelji, blsikim osobama. Ako i postavljate pitanja, potrudite se da to bude empatično, pokažite razumijevanje.

4. Moguće je da dijete sadašnja situacija podsjeti na ranije teške događaje, na ranija odvajanja od obitelji, strahove, gubitke. Budite izvor sigurnosti za dijete, ponavljajte da ste tu za njega, pokažite razumijevanje za takve podsjetnike, pitajte dijete što bi mu pomoglo. Podsjetite ga na neku od snaga/osobina koja mu je tada pomogla, tko mu je u ranijim vremenima pomogao. Predvidite situacije koje bi djetetu mogle biti podsjetnici na ranija iskustva i budite blizu.

5. Priznajte djetetu njegove osjećaje, ne umanjujte i ne odbijajte ih, nemojte se šaliti na račun njegovih reakcija. Možete djetetu reći da slične osjećaje i podsjetnike imaju i djeca i odrasli, da je to očekivano, „normalno“. Takav postipak nazivamo „normalizacija“ i on pomaže i djeci i odraslima. Često odrasli smatraju da priznavanje osjećaja djetetu može pojačati djetetove reakcije. Međutim, upravo suprotno, to znači da ih prepoznajemo i razumijemo kao dio ljudskog iskustva. Kad prihvaćamo djetetove osjećaje ono se osjeća da ga razumijemo, bit će mirnije i spremnije da se izrazi. Djeca čiji roditelji ne pokazuju razumijevanje i prepoznavanje osjećaja, pak, mogu biti zbunjena s onim što osjećaju, sniženog su samopouzdanja i mogu dugoročno narušiti odnose s roditeljima.

6. Ne pokušavajte ukloniti anksioznost – pomozite djetetu da se nosi s njom, kao uz val koji će proći. Ne preusmjeravajte dijete „da ne bi bio tjeskoban“. Pomozite djetetu ako želi pričati o tome kako je, radije nego da to izbjegava. Izražavanje riječima olakšava procesiranje emocija i iskustava. I opet, sjetimo se, normalizacija pomaže: „Da, tako se u ovakvim situacijama osjećaju i druga djeca i odrasli“. U prevladavanju anksioznosti pomaže podrška djetetu da je tolerira koliko može. S vremenom će se smanjiti.

7. U razgovoru s djetetom, usmjeravajte se na činjenice i znanja. Djeca o koronavirusu mogu čuti i izvan obitelji i u nizu drugih situacija. Budite proaktivni i sami objasnite djetetu što znate o virusu, naravno, iz valjanih i potvrđenih izvora, na način prikladan dobi djeteta. Izražavajte pozitivna, ali i realistična očekivanja. Ne obećavajte djetetu kako se nešto neće desiti, ali izražavajte povjerenje da će se sa situacijom moći nositi što god da se dogodi i da ste uz dijete.

8. Pokušajte ne zapitkivati, ne postavljajte stalno pitanja. Ohrabrite dijete da govori o osjećajima, ali izbjegavajte stalno propitivanje, npr. „Bojiš li se da će se baki nešto desiti?“ Radije slušajte dijete, obraćajte se s otvorenim pitanjima „Kako ti je kad ne ideš u školu?“ Vodite računa pojačavate li djetetov strah i uznemirenost. Izbjegavajte sugestiju glasom, riječima, pokretima tijelom, npr. „Uh, ovo je nešto što bi te moglo prestrašiti…“

9. Prakticirajte aktivnosti koje opuštaju. Pomozite djetetu u samoumirivanju. To mogu biti i neke tehnike disanja, specifične aktivnosti koje je dijete naučilo u grupnim aktivnostima u školi, na treningu ili tijekom psihološkog tretmana, ali i druge aktivnosti koje dijete opuštaju (slušanje muzike, čitanje, igre…). Pitajte dijete ako ne znate što ga opušta, pomognite mu da izabere svoje načine smirivanja. Neka djeca to mogu riječima i razgovorom, druga kroz aktivnost koju vole, treća kroz umirivanje, zagrljaj i utjehu.

10. Ograničite izloženost medijima i stalnim informacijama o virusu, time ćete pomoći da dijete regulira svoju anksioznost. Što je dijete mlađe to je ovakvo uputstvo važnije. Međutim, i adolescentima je važno roditelsjko vođenje koje će pomoći da se suoči s eventualnim zbunjujućim i zastrašujućim informacijama.

11. Pratite dijete i opažajte, ukoliko se djetetove anskiozne smetnje pojačaju, konzultirajte se sa stručnjakom mentalnog zdravlja koji prati vaše dijete.

Budite nježni, strpljivi i suosjećajni prema sebi i djetetu u ovom razdoblju. Pokazujte prihvaćanje, pružajte djetetu toplinu i razumijevanje. Sve to treba i vama, to nisu samo riječi, to se zove podrška – dan po dan.

Preneseno s Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

"Mama, tata… dosadno mi je."

Osjećate se prozvano, je l' tako? Možda se čak osjećate i kao loš roditelj. Mnogi od nas se osjećaju odgovornima i žele riješiti 'problem' što prije. Na dosadu svoje djece odgovaramo tehnološkom zabavom ili osmišljenim aktivnostima.

No, to je zapravo kontraproduktivno. Djeca se trebaju sresti i uhvatiti se ukoštac sa sirovom pojavom koju pruža život: nestrukturirano vrijeme.

Zašto je nestrukturirano vrijeme toliko važno za zdrav razvoj vašeg djeteta

Nestrukturirano vrijeme pruža priliku vašem djetetu da istraži svoj unutrašnji i vanjski svijet. Od toga počinje kreativnost. Tako se dijete uči nositi sa samim sobom i svijetom, maštati, izumiti i stvoriti. Nestrukturirano vrijeme također potiče djecu da istraže svoje unutrašnje strasti. Ako ih okupiramo lekcijama i aktivnostima ili ispunimo njihovo vrijeme zabavom s ekrana, neće nikad naučiti odgovoriti pozivu svog srca koji bi ih možda odveo u stražnje dvorište da sagrade utvrdu, naprave čudovište od gline, napišu pjesmu, organiziraju susjede za zajedničko snimanje filma ili jednostavno proučavaju bube pokraj puta (kao što je činio Einstein). Ti nagoni našeg srca dovode nas do strasti koje čine život smislenim, a dostupne su nam od djetinjstva, ali samo ako je djetetu dan slobodan prostor da ih istraži i slijedi.

Također je važno da dijete samo odluči što će činiti sa slobodnim vremenom. U suprotnom neće nikad njime naučiti raspolagati. Jedan od naših najvećih izazova kao odraslih osoba je kako upravljati vremenom. Kao što je rekla Nancy H. BLAKEY:

„Prisvojite vrijeme provedeno u gledanju televizije ili organiziranim aktivnostima i potrošite ga na jačanje svoje mašte. Jer, u konačnici, to je sve što imamo. Ako se stvar ne može najprije zamisliti – torta, odnos, lijek za AIDS – neće je nikad ni biti biti. Život je vezan za ono što možemo zamisliti. Ne mogu posaditi maštu u svoju djecu. Mogu, međutim, osigurati okruženje u kojem njihova kreativnost nije samo još jedan nered koji treba počistiti, nego dobrodošao dokaz uspješne borbe s dosadom. Moguće je da nas dosada povede do samih sebe, onih koji čeznu za rizikom, prosvjetljenjem i neizrecivom ljepotom. Ako pričekamo dovoljno dugo, možda čujemo poziv iza dosade. Praksom možemo potaknuti maštu koja će nas izdići iznad praznine.“
 

Zašto  „dosadno mi je“ postaje stalni refren tolikoj djeci

Većina djece dobro se snađe sa slobodnim vremenom (nakon manjih žalopojki) i nađe nešto zanimljivo. Djeca su uvijek najsretnija u igri u vlastitoj režiji. To je zato što je igra dječji posao. To je način da se nose s emocijama i doživljenim iskustvima. Ako promatrate bilo koju grupu djece dok se igra na otvorenom, vidjet ćete da će se organizirati u aktivnost neke vrste, bilo da grade branu na potoku, igraju skrivača ili se natječu tko će dalje skočiti.

Kad djeca ne mogu ništa izmisliti za vlastitu zabavu ili aktivnost, to je obično zbog:

1. Toliko su naviknuta na zabavu s ekrana da nisu uvježbana pogledati unutar sebe i pronaći smjer.
2. Njihovo je vrijeme uvijek osmišljeno pa nisu naviknuti tražiti nešto čime će popuniti slobodno vrijeme.
3. Potrebno im je povezivanje s roditeljima. Sva djeca se obraćaju roditeljima za punjenje baterija tijekom dana.

Nažalost, naše društvo odgaja cijele generacije djece ovisne o ekranima. To je zato što je elektronika dizajnirana tako da našem mozgu pruža dozu „dopamina“ dok se zabavljamo njome. Ali, djeci trebaju različite vrste drugih iskustava, od izgradnje blokova (motoričke sposobnosti), preko druženja s drugima (uče se kako se slagati i naći partnera) pa do raznih kreativnih radnji (kako bi postali sudionici, a ne samo pasivni promatrači).

DJECI TREBA FIZIČKA AKTIVNOST. Njihova tijela stvorena su da se kreću. Ako to izostane, teže se koncentriraju i teže ostaju u dobrom raspoloženju. Zato je ključna stvar ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom.

Kad djeca kažu da im je dosadno, kako mogu roditelji reagirati

Prvo, stanite s onim što trenutačno radite i usredotočite se na dijete pet minuta. Ako iskoristite to vrijeme za zbližavanje, bilo da samo popričate ili se pomazite, vaše dijete će vjerojatno tako dobiti svoje „punjenje“ i poći svojim putem vrlo brzo.

Ako se ipak ne odvaja od vas, razmislite o tome želi li vaše dijete više vremena provesti s vama. U većini slučajeva kad su djeca plačljiva i ne mogu se fokusirati, potrebno im je više vremena za dublje povezivanje s vama. Jednom kad vaše dijete napuni „spremnik ljubavi“, možete se vratiti pitanju „što raditi“. Dotad će vjerojatno već imati neke ideje. Ako ne, objasnite mu da je organiziranje njegovog vremena njegov posao i da ćete mu rado pomoći da samo nađe ili smisli neku aktivnost u kojoj će uživati.

Što ako dijete zaista treba pomoć u traženju aktivnost koja ubija dosadu
Kako možemo pomoći, a da pritom ostane jasno da je njegova zabava njegova odgovornost

Većina djece ostavljene samima sebi nađe nešto zanimljivo, ali ponekad zaista trebaju pomoć, pogotovo ako ste odjednom ograničili TV ili kompjutore, tablete i mobitele ili je vrijeme školskih praznika.

Čak i ako pomažete djetetu, prebacite odgovornost na njega. Možete, na primjer, napraviti teglu za ubijanje dosade u koju ćete stavljati papiriće s idejama. Kad god dijete kaže da mu je dosadno, može izvući tri papirića i samo odabrati aktivnost.

Evo 115 ideja koje ne uključuju ekrane, a možete ih staviti u teglu za ubijanje dosade:

Napraviti knjigu pošalica, dati susjedovoj djeci da biraju favorite
Napraviti poligon prepreka od užadi u vašem hodniku
Podići utvrdu od deka i jastuka
Napisati pismo baki
Izrezati papirnate lutke ili odjeću za njih
Nabaviti magnet i napraviti popis stvari iz kuće koje su magnetizirane
Nabaviti metar, mjeriti stvari po kući i bilježiti njihovu dužinu
Pustiti glazbu i plesati
Oprati ogledalo spužvom
Napisati 10 stvari koje volimo kod svakog člana obitelji kako bismo ih iznenadili
Iščetkati psa
Nacrtati divovsko drvo
Napraviti kuću za lutke od kartona
Vježbati fraze teške za izgovaranje
Napraviti domaći sladoled u vrećici
Iskopati rupu u stražnjem dvorištu
Okupati psa
Naći oblike među oblacima
Praviti papirnate avione i igrati se s njima
Vidjeti koliko dugo možeš driblati s košarkaškom loptom
Izrezati gitaru od kartona i dodati žice od gumica za kosu
Naslikati nešto
Igrati pogodi zastavu
Oprati auto
Napraviti rođendansku čestitku za osobu koja prva sljedeća ima rođendan
Planirati lov na blago, s tragovima
Voziti bicikl
Praviti scene u okviru kartonske kutije
Praviti dvorac od kutija
Odabrati atletsku disciplinu za vrt ili hodnik i oboriti rekord
Započeti pisati dnevnik
Praviti domaći papir za poklone
Miješati sapun, papirnate maramice i vodu kako bi se dobili čisti oblaci
Organizirati sobu
Napisati priču
Režirati predstavu s kostimima
Izrezivati slike iz časopisa i praviti kolaž
Ukrasiti svoje bilježnice
Izrezivati stare razglednice i praviti naljepnice sa želatinskim ljepilom (otopiti 2 žličice želatine u 5 žličica kipuće vode)
Kuhati ručak
Napraviti ZOO za naše plišane igračke
Praviti limunadu, spremati u bočice, prodavati
Napraviti i ukrasiti kalendar za ljeto, istaknuti važne datume
Staviti sok i izrezano voće u posudu za led i praviti kocke
Praviti obiteljske novine
Napraviti kolač
Ljepljivom trakom praviti trkaću stazu
Igrati ledenu babu
Započeti kolekciju (lišće, dugmad, kamenje) i napraviti izložbu
Fotografirati i napraviti izložbu u sobi
Osmisliti cirkusku točku
Naučiti novu igru s kartama
Napraviti laboratorij s bojama za hranu ili sustav navodnjavanja s kantama u dvorištu
Postaviti prodavaonicu i biti stražar
Pretvoriti sobu u džunglu
Praviti jestive skulpture s maslacem od kikirikija i krušnih mrvica
Nacrtati priču o svom životu
Potajno učiniti dobro djelo
Napraviti poligon
Igrati "Izazov ili istina"
Gimnastika – vježbe na gredi u hodniku (napraviti liniju vrpcom ili užetom)
Piknik u dvorištu ili na terasi
Pisati zagonetke ili haiku
Ukrasiti staru majicu s cool dugmadi i izrezanom tkaninom
Osnovati klub
Praviti ledeni sladoled na štapiću
Posaditi terarij
Praviti cvjetne vijence
Ukrasiti kamen, napraviti mu stanište i čuvati ga kao ljubimca
Od starih kutija, kartona ili drva praviti labirint
Praviti ludi nakit od stare bižuterije
Čitati knjigu
Praviti snježne kugle ili ukrasne tegle od prirodnog glicerina i šljokica
Gađanje vodenim balonima u dvorištu
Naučiti pjesmice i recitirati pred publikom
Praviti brodove od dijelova plastičnih boca, štapića od sladoleda i ljepljive vrpce i ploviti u bari (lokvi)
Nacrtati pusti otok sa svim stvarima koje bi tamo ponio
Vezati oči bratu i voditi ga na turneju po kući i dvorištu
Igrati društvene igre (čovječe, ne ljuti se; monopoli)
Igrati Crnu kraljicu
Napraviti kućicu za vile u vrtu
Napraviti krunu i ukrasiti
Osmisliti vlastitu društvenu igru (za igru na kartonskoj podlozi)
Pokušati crtati nogom
Crtati kredom po pločniku
Igrati školice
Postaviti restoran i posluživati
Igrati gumi-gumi
Praviti balone od deterdženta
Saditi biljke
Napraviti čarapu za praćenje smjera vjetra
Koristiti crijevo i tendu za tobogan u vrtu
Lakirati nokte na nogama
Igrati graničara loptom od spužve
Slagati domino i rušiti ga
Plijeniti korov iz vrta
Praviti lutke od čarapa i dugmadi
Praviti listu zabavnih aktivnosti koje ne uključuju odrasle
Praviti sapun od kukuruznog škroba i boje za hranu i obojiti kadu
Praviti narukvice prijateljstva
Praviti plovni put u vrtu uz pomoć plastičnih cijevi ili boca
Praviti životinje od žice, spužve, plastelina ili tijesta
Igrati na boće ili kuglati
Napraviti dizalo za plišanu igračku od koša i užeta i pustiti ga u pogon s vrha stubišta
Praviti ogrlice od pašte
Vježbati slobodan udarac (nogomet)
U vrućim danima u vrtu se dodavati natopljenom spužvom
Praviti okvire za slike od štapića za sladoled i ukrasiti ih
Napraviti i napuniti pojilo za ptice
Praviti plastelin
Oslikavati školjke i kamenje
Napraviti vrećastu fotelju
Održati školski sat lutkama ili bukvicu o ponašanju psu
Okupati lutke i plišane igračke.

Ako vam se zaista čini da nemate što ponuditi, jesu li TV  i elektronika prihvatljivo rješenje?

Problem je u tome što su TV i računalne igre kratkoročno rješenje koje vas samo još više zakopava. Istraživanja pokazuju da djeca koja su često izložena ekranu češće i osjećaju dosadu nakon što se od njega odvoje. Čak i nakon što se odviknu od neprestanog korištenja tehnoloških naprava, potrebni su im mjeseci da nađu aktivnosti u kojima uživaju. Ali, ne odustajte – učinit ćete njihovoj kreativnosti veliku uslugu!

Ako dijete zna čitati, ne može biti da „nema što raditi“. Cijeli novi svijet čeka na njega. Trebali biste odrediti dan u tjednu za obilazak knjižnice. Navucite dijete na knjigu tako što ćete započeti čitati s njim. Nakon toga recite mu kako je vrijeme da nastavi samo čitati. Njegov je izbor hoće li nastaviti čitati baš tu knjigu ili želi započeti neku drugu. Mnoga djeca se uhvate knjige, a ako ne, odaberite jednostavniju knjigu. S vremenom nudite sve složenije knjige.

Ako vaše dijete još ne čita, postoje tisuće drugih stvari koje možete raditi. Moguće je da ideje izostanu kad dijete počne plakati, stoga je dobra ideja imati unaprijed pripremljen popis. U toj dobi birajte igre koje vas mogu zbližiti s vašim djetetom. Ako ste zauzeti kućanskim poslovima, tim bolje. Mala djeca obožavaju prati prozore, kuhati, vješati odjeću itd. Ako ne mogu biti izravno uključena, postavite im mjesto, dodajte plastični nož i neka pripremaju voćnu salatu za desert. Niste nikad vidjeli tako ponosno dijete!

Ako radite nešto što zahtijeva da udaljite dijete iz prostorije, uključite glazbu. Većina manje djece voli plesati i lupati o kantu i marširati u ritmu.

Recimo da uspavljujete bebu i vaše starije dijete treba biti tiho. Predškolsko dijete uvijek možete okupirati pomoću vode ili pijeska (postavite malu kadu s igračkama).

Da izbjegnete ekran, možete koristiti zvučnu knjigu. To potiče maštu i razvija ljubav prema pričama. Ako ne može biti mirno, dajte mu bojice da pokuša nacrtati ono što čuje.

Naravno, problem s malom djecom je što trebaju nadzor. Ako niste u mogućnosti nadzirati dijete, je li grijeh staviti ga pred ekran? Naravno da nije. Birajte nešto kratkotrajno tako da dobijete prirodan kraj kad odvajate dijete od ekrana. Držite ga podalje od reklama i pobrinite se da ugasite ekran čim možete. Ne koristite njegove prednosti kako biste završili „još samo nešto na laptopu“!

Preneseno sa Školskog portala