Čitanje povećava dakle ne samo jezičnu inteligenciju u djece već i inteligenciju općenito, pokazalo je jedno englesko istraživanje. Djeca koja u ranoj dobi poboljšaju svoju čitalačku sposobnost kasnije lakše razmišljaju. 

Oni su jednojajčani blizanci i zajedno rastu, imaju iste gene, iste financijske mogućnosti i isto obrazovanje – no ipak nisu jednako inteligentni. Već je desetljećima na temelju ispitivanja razvoja blizanaca poznato da nisu samo geni odgovorni za našu inteligenciju, već na nju utječe i okolina. No nije nam poznato koji su to specifični geni i koji čimbenici okoline odgovorni za naš IQ. „Što se tiče čimbenika okoline, imamo nekoliko upotrebljivih ideja. Primjerice znamo da zdrava prehrana poboljšava inteligenciju, kao i dugogodišnje obrazovanje. No ne znamo što je točno u školi od presudne važnosti za razvoj inteligencije“, objašnjava autor provedene studije Stuart Ritchie.

No jedan je od vjerojatno brojnih mehanizama Ritchie sa svojim istraživačkim timom ipak uspio otkriti: čitanje pozitivno utječe na inteligenciju. U okviru opsežnoga istraživanja pod nazivom Twins Early Development Study ispitivale su se čitalačke sposobnosti 1890 jednojajčanih blizanaca, i to pet puta: u dobi od sedam, devet, deset, dvanaest i šesnaest godina. Svaki put se ispitivalo koliko tečno čitaju, koliko dobro razumiju pravilne i nepravilne glagole, a i njihove se učitelje pitalo kako oni procjenjuju njihove čitalačke vještine. Inteligencija se s jedne strane mjerila s jezičnoga aspekta, tj. ispitivalo se razumiju li blizanci pojedine pojmove, kako odgovaraju na određena kviz-pitanja te jesu li u stanju razvrstati pojmove prema nekom tipu sličnosti.

Apstraktno mišljenje i koncentrirano učenje

S druge pak strane ispitivala se neverbalna inteligencija – i pritom se došlo do zanimljivih rezultata u odnosu na čitanje. Riječ je o klasičnim zadacima poput dopunjavanja uzorka kojemu nedostaje jedan dio. U prosjeku su ona djeca koja su rano znala bolje čitati imala i bolje rezultate na testovima. A ono što iznenađuje jest da ti rezultati testova inteligencije nisu bili ograničeni samo na verbalni dio. „Kada osoba više čita, ima i veći vokabular, to je jasno. No uvjereni smo i da čitanje pomaže razvoju sposobnosti apstraktnoga mišljenja, jer pri čitanju moramo zamišljati osobe, mjesta i neka druga vremena i radnje“, kaže Ritchie. Apstraktno je mišljenje vrlo važno na testovima inteligencije. Osim toga djeca koja čitaju stječu sposobnost koncentrirana i mirna sjedenja pri rješavanju nekog zadatka.

Kako blizanci imaju iste gene i istu okolinu, ispitivači su zaključili da razlike u inteligenciji nastaju pri nečemu što se u okolini razlikuje u odnosu na pojedinog blizanca. „Tu može biti riječ samo o jednoj knjizi koju je jedan blizanac pročitao, a drugi ne, o različitom učitelju ili različitom prijatelju“, kaže Ritchie. U budućnosti će se još provesti brojna ispitivanja potrebna za preciznije rezultate.

Disleksija je iznimka

No situacija nije ista kada je riječ o poteškoćama pri čitanju ili pisanju poput disleksije. Osobe  koje pate od disleksije čuju i vide posve normalno, no imaju problema s razumijevanjem riječi, a ponekad im i govor teško pada. Jedna je ranije provedena studija pokazala da inteligencija u osoba s disleksijom nije povezana sa sposobnošću čitanja. Osobe koje pate od disleksije nemaju kognitivnih problema, već su ponekad i natprosječno inteligentne, no jednostavno teško čitaju.

Stoga ne treba osobu koja loše čita automatski smatrati manje inteligentnom – možda je u pitanju samo disleksija. Rezultati ovoga istraživanja trebali bi predstavljati apel na roditelje i učitelje da posvete vremena djeci kada je o čitanju i učenju putem čitanja riječ ili, kako kaže Ritchie: „Tko ne nauči dobro čitati, propušta priliku da kasnije postane inteligentniji.“

Lucia Reinsperger, science.ORF.at