prodaja@harfa.hr
02svi
Sve je više tužne djece
Djeca su danas nekako tužna, što – kada malo bolje razmislim – nije ni čudno. Ona završavaju škole, misleći da se neće moći zaposliti. Ne vide cilj, nemaju jasnu viziju puta kako postići nešto! Ali ovaj način razmišljanja je djeci nametnut, i to nametnut od strane nas odraslih. Jer djeca nas slušaju i kada mi to ne znamo…
Nedavno sam radila s jednim dječakom koji ima sve petice, ali počeo je gubiti volju za učenjem, jer nema jasan cilj. Rekao mi je: “Pa teta Ana, zašto bih ja više učio kad mi neki direktor ionako neće davati plaću?“ Tužno je, zar ne, da djeca ovo čuju od nas odraslih…
Ja sam mu dala jasnu viziju kako on može sutra i sam biti direktor. Kako on, osim što može raditi ono što voli i želi, može biti taj koji će svojim zaposlenicima davati redovitu plaću i promijeniti svijet na bolje.
Povjerio mi je da voli zadatke, da voli testove, a ja sam mu rekla kako je to prekrasno jer tko zna možda se baš njegovi testovi i zadaci se sutra budu tiskali i koristili kao materijal za rad u školama – samo nikada ne smije odustati od svog cilja. Na ove moje rečenice oči su mu zasjale! Vidio je put… Vidio je mogućnost! Dakle, djeci fali vizija. Djeci fali motivacija! Pokažimo im pravi put!
Još jedna stvar s kojom se često susrećem je problem takozvane „problematične“ djece. Pitaju me što poduzeti ako vam dijete netko zlostavlja? Ako se nalazite u situaciji u kojoj se vašem djetetu događa nešto što smatrate da ne bi trebalo? Ako postoji neko „problematično“ dijete koje maltretira vaše? Zapamtite ovo: Nikada, ne krivite takvu djecu, pomognite im. Ako krenemo od osuđivanja i krivice, nećemo daleko stići, nećemo postići ništa. Takva djeca su zapravo jako tužna, nesretna i iznad svega jako usamljena. O ovome razgovarajte sa svojom djecom…
Neka ne gledaju u njima neprijatelja (jer će neprijatelja i dobiti), nego neka vide tužno dijete koje vapi za pomoći! Dižući ruke od takve djece, stvaramo generacije gdje policija dolazi svakodnevno na intervencije, gdje se kamere postavljaju u osnovne škole radi sigurnosti, gdje je, ne daj Bože, pitanje vremena kad ćemo čuti vijesti kao iz američkih škola…
Reagirajte dragi roditelji! Ali s ljubavlju i razumijevanjem. Ne osudom i napadima. I ne samo radi svoga djeteta, nego i radi onog djeteta kojem je potrebna pomoć!
Pokušajte, ugodno ćete se iznenadit rezultatom.
Ako uspijemo u svakoj školi usrećiti barem jedno nesretno „problematično“ dijete, pokrenuli smo lavinu dobrih djela! I tako se mijenja svijet…
prof. Ana Bučević Bašić
autorica knjige Safari duha
