Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Amy MURRAY ravnateljica je odjela ranog obrazovanja Francuske i međunarodne škole u Calgaryju u Kanadi. Uz njezino dopuštenje objavljujemo post koji se našao na njezinu blogu Miss Night's Marbles.
Radi se o otvorenom pismu kojim se obraća roditeljima svojih učenika u kojem govori o "onom" učeniku o kojem govore sva djeca kad iz škole dođu kući, o tom jednom učeniku koji je nasilan, psuje, ljuti se, o onom učeniku zbog kojeg se ostali roditelji brinu da će ozlijediti, omesti ili čak utjecati na njihovo dijete.
Dragi roditelji,
znam, zabrinuti ste. I ja sam.
Vaše dijete svakog dana dolazi iz škole s pričom o 'onom' učeniku. O onome koji udara, gura se, štipa, grebe ili čak grize drugu djecu. O onome koji uvijek mora držati moju ruku na hodniku. O onome kojem nije dopušteno igrati se kockama, jer kocke nisu za bacanje. O onome koji se popeo preko ograde dok sam ga molila da to ne čini. O onome koji je prolio mlijeko svog prijatelja na pod jer se naljutio. Namjerno. Dok sam ja gledala. A kad sam ga zamolila da to počisti, ispraznio je na pod cijelu kutiju s maramicama. Opet namjerno. O onome koji je psuje na satu tjelesnog odgoja.
Zabrinuti ste da to dijete ometa vaše dijete u učenju. Brinete se da oduzima previše mog vremena i energije i da vaše dijete neće dobiti svoj pošteni dio. Zabrinuti ste da će to dijete jednog dana zaista nekoga ozbiljno ozlijediti. I brinete se da bi taj netko mogao biti vaše dijete. Brinete se da će se i vaše dijete početi koristiti nasiljem kako bi dobilo što želi. Brinete se da će vaše dijete zaostati akademski, jer ja neću primijetiti da neispravno drži olovku. Znam.
Vaše dijete nije poput „onog” djeteta. Vaše dijete nije savršeno, ali slijedi pravila. U stanju je mirno podijeliti igračku, ne baca namještaj, uredno diže ruku kad ima nešto za reći, radi kad je vrijeme za rad, igra se kad je vrijeme za igru. Vašem se djetetu može vjerovati da će se iz toaleta vratiti u učionicu bez izvođenja gluposti. Vaše dijete misli da su psovke glupe. Znam.
I ja sam zabrinuta. Vidite, brinem se cijelo vrijeme. Ja vodim brigu i o hvatu olovke vašeg djeteta, izgovoru slova drugog djeteta, vodim računa o onima sramežljivima i onima koji ništa ne jedu za vrijeme odmora. Brinem se o tome je li Gavinova jakna dovoljno topla i zabrinuta sam što Tabitin otac viče kad slovo B piše naopako. Vidite, moje vožnje i jutarnje tuširanje puni su brige.
Ali znam, vi želite razgovarati o "onome" djetetu. Jer Tabitino naopako B neće izazvati masnicu na licu vašeg djeteta.
I ja želim razgovarati o "onome" djetetu, ali toliko je toga što vam ne mogu reći.
Ne mogu vam reći da je dijete usvojeno. Ne mogu vam reći da je dijete na dijeti zbog mogućih alergija na hranu i da je gladno. Ne mogu vam reći da je dijete usred razvoda roditelja i živi kod bake. Ne mogu vam reći da je dijete samohrane majke, da dolazi ranije u školu i ostaje u produženom boravku, da od kuće do škole putuje 40 minuta i spava manje od odrasle osobe. Ne mogu vam reći da je dijete svjedok obiteljskog nasilja.
To je u redu, reći ćete. Razumijete da ne smijem dijeliti osobne i obiteljske informacije. Vi samo želite znati što planiram poduzeti kad je u pitanju ponašanje tog djeteta.
Rado bih vam rekla, ali ne mogu. Ne mogu vam reći da dijete posjećuje logopeda, ni da psiholog smatra da je djetetova agresivnost vezana za frustraciju zbog nemogućnosti komunikacije.
Ne mogu vam reći da se gotovo svakog tjedna sastajem s djetetovim roditeljima i da oboje plaču na sastancima. Ne mogu vam reći da smo ustanovili tajni signal kojim me dijete obavještava da ima potrebu neko vrijeme sjediti sam. Ne mogu vam reći da pomno pratim njegove incidente i da su se smanjili s pet dnevno na pet tjedno. Ne mogu vam reći da se tajnik škole složio da ga mogu poslati u ured da „pomogne” kad mu je potrebna promjena okoline.
Toliko vam toga ne mogu reći o tom djetetu. Čak ni pozitivne stvari.
Dragi roditelji, s vama mogu razgovarati samo o vašem djetetu. Ako vaše ili neko drugo dijete u nekom trenutku postane „ono” dijete, ja neću dijeliti vaše obiteljske informacije s roditeljima druge djece u razredu. Razgovarat ću o vašem djetetu samo s vama, često, jasno i obzirno. I pobrinut ću se da vam se u blizini nađu papirnate maramice i tješit ću vas kad zaplačete. Založit ću se za vaše dijete i vašu obitelj kako biste dobili potrebnu stručnu pomoć te ću, koliko je god u mojoj moći, surađivati sa svim uključenim stručnjacima. Bit ću glas vašeg djeteta u školskoj zajednici. Podsjećat ću svoje kolege i vas same na sve one divne stvari za koje je sposobno vaše dijete. I kada roditelj drugog djeteta dođe k meni s pritužbama na vaše dijete, reći ću mu sve ovo, od početka do kraja.
S ljubavlju,
učiteljica.
Preneseno sa Školskog portala
Čitanje povećava dakle ne samo jezičnu inteligenciju u djece već i inteligenciju općenito, pokazalo je jedno englesko istraživanje. Djeca koja u ranoj dobi poboljšaju svoju čitalačku sposobnost kasnije lakše razmišljaju.
Oni su jednojajčani blizanci i zajedno rastu, imaju iste gene, iste financijske mogućnosti i isto obrazovanje – no ipak nisu jednako inteligentni. Već je desetljećima na temelju ispitivanja razvoja blizanaca poznato da nisu samo geni odgovorni za našu inteligenciju, već na nju utječe i okolina. No nije nam poznato koji su to specifični geni i koji čimbenici okoline odgovorni za naš IQ. „Što se tiče čimbenika okoline, imamo nekoliko upotrebljivih ideja. Primjerice znamo da zdrava prehrana poboljšava inteligenciju, kao i dugogodišnje obrazovanje. No ne znamo što je točno u školi od presudne važnosti za razvoj inteligencije“, objašnjava autor provedene studije Stuart Ritchie.
No jedan je od vjerojatno brojnih mehanizama Ritchie sa svojim istraživačkim timom ipak uspio otkriti: čitanje pozitivno utječe na inteligenciju. U okviru opsežnoga istraživanja pod nazivom Twins Early Development Study ispitivale su se čitalačke sposobnosti 1890 jednojajčanih blizanaca, i to pet puta: u dobi od sedam, devet, deset, dvanaest i šesnaest godina. Svaki put se ispitivalo koliko tečno čitaju, koliko dobro razumiju pravilne i nepravilne glagole, a i njihove se učitelje pitalo kako oni procjenjuju njihove čitalačke vještine. Inteligencija se s jedne strane mjerila s jezičnoga aspekta, tj. ispitivalo se razumiju li blizanci pojedine pojmove, kako odgovaraju na određena kviz-pitanja te jesu li u stanju razvrstati pojmove prema nekom tipu sličnosti.
Apstraktno mišljenje i koncentrirano učenje
S druge pak strane ispitivala se neverbalna inteligencija – i pritom se došlo do zanimljivih rezultata u odnosu na čitanje. Riječ je o klasičnim zadacima poput dopunjavanja uzorka kojemu nedostaje jedan dio. U prosjeku su ona djeca koja su rano znala bolje čitati imala i bolje rezultate na testovima. A ono što iznenađuje jest da ti rezultati testova inteligencije nisu bili ograničeni samo na verbalni dio. „Kada osoba više čita, ima i veći vokabular, to je jasno. No uvjereni smo i da čitanje pomaže razvoju sposobnosti apstraktnoga mišljenja, jer pri čitanju moramo zamišljati osobe, mjesta i neka druga vremena i radnje“, kaže Ritchie. Apstraktno je mišljenje vrlo važno na testovima inteligencije. Osim toga djeca koja čitaju stječu sposobnost koncentrirana i mirna sjedenja pri rješavanju nekog zadatka.
Kako blizanci imaju iste gene i istu okolinu, ispitivači su zaključili da razlike u inteligenciji nastaju pri nečemu što se u okolini razlikuje u odnosu na pojedinog blizanca. „Tu može biti riječ samo o jednoj knjizi koju je jedan blizanac pročitao, a drugi ne, o različitom učitelju ili različitom prijatelju“, kaže Ritchie. U budućnosti će se još provesti brojna ispitivanja potrebna za preciznije rezultate.
Disleksija je iznimka
No situacija nije ista kada je riječ o poteškoćama pri čitanju ili pisanju poput disleksije. Osobe koje pate od disleksije čuju i vide posve normalno, no imaju problema s razumijevanjem riječi, a ponekad im i govor teško pada. Jedna je ranije provedena studija pokazala da inteligencija u osoba s disleksijom nije povezana sa sposobnošću čitanja. Osobe koje pate od disleksije nemaju kognitivnih problema, već su ponekad i natprosječno inteligentne, no jednostavno teško čitaju.
Stoga ne treba osobu koja loše čita automatski smatrati manje inteligentnom – možda je u pitanju samo disleksija. Rezultati ovoga istraživanja trebali bi predstavljati apel na roditelje i učitelje da posvete vremena djeci kada je o čitanju i učenju putem čitanja riječ ili, kako kaže Ritchie: „Tko ne nauči dobro čitati, propušta priliku da kasnije postane inteligentniji.“
Lucia Reinsperger, science.ORF.at
OVDJE SE PRIJAVITE ZA EDUKACIJU
Zbog velikog interesa, u organizaciji izdavačke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju, održat će praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
Dr. Ranko Rajović, inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra.
Edukacija će se održati u Splitu, 4. listopada 2017. u 17.30 sati u Sveučilišnoj knjižnici Split, Ruđera Boškovića 31.
Trajanje praktične edukacije je četiri školska sata, a redovna je cijena 320 kn. Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za Vas je 280,00 kn + POKLON NTC – Radna bilježnica.
Da biste sudjelovali na edukaciji, obavezna je prijava. Prijavnicu ispunite ovdje.
Podaci za uplatu su sljedeći: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR2823400091110478520 (PBZ), poziv na broj: 1310.
Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.
Program edukacije:
NTC-sustav učenja – igre koje oštećuju razvoj djeteta, a da toga nismo svjesni.
Uvod – funkcionalno znanje.
Razvoj mozga.
Koje aktivnosti oštećuju razvoj djeteta?
Je li rana stimulacija mučenje djeteta ili je potrebna?
Igre koje stimuliraju ukupni razvoj djeteta (NTC-tablica).
Reproduktivno učenje za mozak ne postoji
Zašto je reproduktivno učenje prošlost.
Kako mozak radi, reproduktivno ili asocijativno?
Zašto zaboravljamo lekcije koje smo dobro naučili?
Misaone klasifikacije, serijacije, asocijacije (NTC-tablica, II. dio)
Igra – skrivanje riječi u rečenici (I. razina)
Zašto mozak nauči lakše nešto sto nam ne treba, a ne ono što nam je ponekad važno?
Radionice, reproduktivno i asocijativno učenje
Nelogične priče, (I. razina)
NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.
Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.
NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.
Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098/30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović.
![""]("/slike/logo(1).png")
Maja nas podsjeća na ono što jako često zaboravljamo – najbolja zabava je u improvizaciji, prirodi i svemu onome što doista osjećamo.
Zatvorite oči i vratite se u vrijeme djetinjstva, vrijeme kada ste bili bezbrižni. Prisjetite se najljepših trenutaka koje ste proveli u tadašnjem najvažnijem poslu, a to je bila igra. Kako ste se igrali? S čime? S kime?
Igre su vjerojatno bile jednostavnije, bez preskupih igračaka. Vani, penjući se po stablima, berući amule, skupljajući listove koji su postali novac kojim ste kupovali kolačiće od blata koje su spretno umijesili vaši prijatelji. Koliko je tu bilo zaprljanih ruku, poderane odjeće i obuće, puno dječje vike i smijeha…
Igra je uvijek – uživancija!
Sada otvorite oči i pogledajte kako se vaša djeca igraju. Na sličan način, uživajući u svakom trenutku provedenom u igri. Danas djeca imaju savršeno izrađene igračkekoje su napravljene tako da jasno ukazuju kako njima rukovati i kako se igrati. Pa tako imamo male kućanske aparate, plastično voće i povrće, razne figurice i superjunake, kocke, legiće…
Ali, što se dogodi kada dijete u prirodi pronađe kamenčiće?
Oni mogu postati svašta, što god je u tom trenutku potrebno za dječju igru. Razne namirnice za pripremanje ručka, kocke, životinje, a grančice mogu poslužiti za pecanje, ali i kao kuhača. U tom trenutku djetetu smo pružili slobodu, slobodu da bude ono što je, da razvija maštu i kreativnost, da pokuša riješiti razne zadatke i probleme. Dali smo mu veliku moć…
Može se dogoditi da je djetetova soba puna raznih igračaka, a ono se ničim ne igra dugo, prelazi s jedne igre na drugu te ubrzo završava. Dijete na taj način ne razvija koncentraciju koja će mu kasnije u životu biti važna, već pokazuje površnost u igri. Kako tome doskočiti?
Čarolija stare kutije
Djetetu treba ponuditi dovoljno izazovan zadatak i igru u koju će se udubiti, u kojoj će morati razmišljati, logički i kreativno, u kojoj će možda trebati pomoć drugih te će na taj način razvijati socijalne vještine i važnost suradnje. Bez previše igračaka koje mu odvlače pažnju jer u sobi prenatrpanoj igračkama, one služe kao distraktori, ometači pažnje.
Zato sakupljajte stvari koje vam više ne trebaju, kartonske tuljke, boce, čepove i ostalo što može postati dvorac, kućica, garaža, telefon, prijevozno sredstvo, dalekoskop, ukras za dnevni boravak… Sakupljajte i stare aparate; telefone, tipkovnice koji su djeci zanimljiviji od „lažnih“ plastičnih. Zapravo sve pravo, sve „za odrasle“ je mnogo zanimljivije od igračaka. Pravo posuđe, čekići, pilice mnogo su atraktivniji. Primijetili ste da vam djeca žele pomagati u raznim poslovima.
Uključite ih, tako im govorite da imate povjerenja u njih, da oni to mogu. I zaista mogu, uz vašu pomoć i podršku. Stare krpe, razni materijali, vuna i kuhača moguposlužiti za izradu jednostavnih lutki. Znate i sami kako se dobro osjećate kada nešto napravite vlastitim rukama. Možete li zamisliti kako će se dijete zadovoljno osjećati kada napravi vlastitu igračku?
U prozirne boce možete dodati pijesak ili vodu pomiješanu s temperom i gliterom te će obična boca postati zanimljivo sredstvo za igru. Staklene boce mogu postati glazbeni instrumenti ulijevanjem različitih količina vode te tako možete istraživati zvuk. Osim što zajednički uživate u izradi igračaka, ponovnom uporabom iskorištenih predmeta šaljete djeci važnu ekološku poruku.
Senzorno je super!
Kada ste u prirodi potražite prirodne materijale; češere, kamenčiće, pijesak, grančice… Vidjet ćete kako prirodni materijali mogu biti zabavni. Od njih možete napraviti senzornu stazu. Zalijepite materijale na karton po kojem dijete može hodati (možete dodati i meke materijale, vunu, hrapave materijale…), pogotovo u zimskom periodu kada nemamo mnogo prilika za bosonogo hodanje po plažama i livadama.
Ako želite napraviti senzornu ploču dodajte još i razne spužvice, brusni papir i ostale materijale različitih tekstura koje će dijete ručicama rado istraživati. Dodajte i ključeve, brave, privjeske, prekidače (znate koliko vole paliti i gasiti prekidače) te će užitak biti veći. Dijete će istraživati kako izložene stvari funkcioniraju, učit će rješavati probleme, razvijati motoriku i još mnogo toga.
Napravite i senzorne vrećice. Napunite prozirnu vrećicu gelom za kosu ili za tuširanje te unutra ubacite glitere, školjkice, pijesak, dugmiće i ostalo što vam se nađe pri ruci. Važno je dobro zatvoriti vrećicu kako bi dijete moglo nesmetano uživati u dodirivanju i opipavanju.
Senzorne staze, ploče, boce i vrećice su sredstva za razvoj senzomotorike, posebno važne za dijete u ranom i predškolskom razdoblju. Zato uključite sva osjetila, istražujte zvukove, mirise, razne materijale i teksture. Vratite se u djetinjstvo i probudite dijete u sebi, opustite se i zaprljajte se.
Ako vi istinski uživate u igri, uživat će i vaše dijete, a stvarat ćete i lijepe uspomene…
Isprobala i napisala: Maja Obućina
Preneseno s Rijeka2020.eu
Iskustva mnogih pokazala su da je nježan dodir u najranijem djetinjstvu iznimno važan temelj za izgradnju samopouzdanja te jačanju sposobnosti da se dobro osjećamo sami sa sobom te sigurno i opušteno kročimo kroz život.
Primjena masaže kod beba je praksa stara više tisuća godina, ali i običaj njegovan u kulturama mnogih naroda. Već odavno, i istraživanja su pokazala da masaža popravlja djetetovu emotivnu povezanost s roditeljima, raspoloženje, umiruje napetost, poboljšava disanje, imunitet, sprječava i umanjuje bolove koji nastaju zbog grčeva, jača cirkulaciju te pomaže pri spavanju.
Zbog svega navedenog, za masažu svoje bebe, pokušajte izdvojiti neko vrijeme tijekom dana. Masirajte je u mirnoj i toploj prostoriji, koristeći se pritom prirodnim uljima koja ćete prvo staviti sebi u dlanove, protrljati, a potom krenite s masažom. Dijete masirajte između dvaju obroka, a masažu izbjegavajte neposredno prije popodnevnog i večernjeg odlaska na spavanje. Svako dijete ima svoje faze budnosti i spremnosti, pa stoga birajte te trenutke i provodite masažu sve dok to djetetu odgovora.
Tijekom masiranja uspostavljajte kontakt očima sa svojom bebom, a dok ju masirate, možete joj i pjevušiti ili govoriti koje joj dijelove tijela masirate. Pokušajte i s različitim pritiskom tijekom masaže. Dodir treba biti nešto čvršći nego kada bebu milujete i mazite. Na početku i kraju masaže možete se uvijek koristiti istim pokretom kako bi beba kroz ponavljanje naučila predvidjeti početak i kraj masaže.
Da biste mogli masirati svoju bebicu, ne morate završiti tečaj. Samo se držite pravila i ne brinite.
Masaža nožica
Gladite nožicu svoje bebe jednom rukom dok joj drugom pridržavate gležanj. Pomičite ruke uz jednolični pritisak od bebina kuka do stopala. Nakon toga zamijenite ruke tako da prvom rukom pridržavate gležanj, a drugom gladite nožicu s unutrašnje strane i isto tako povlačite prema stopalu. Masirajte tako uz naizmjenično pomicanje ruku. Prilikom povlačenja ruke od kukova do stopala obujmite nožicu uz lagani pritisak, a uz to možete raditi i lagane kružne pokrete rukom od bedra do stopala. Zatim prođite rukom tabanom od pete do prstića te dotaknite svaki pojedini prstić i malo ga istegnite. Završite tako da istovremeno s obje ruke masirate nožicu od kukova do stopala.
Prsa
Položite dlanove obiju ruka na bebina prsa kod prsne kosti. Masirajte potom prema bebinim ramenima te zaokružite prema donjem dijelu prsnog koša ocrtavajući pokretom oblik srca. Ponovite nekoliko puta i završite pokretom od prsne kosti skroz do ramena i cijelom dužinom bebinih ruku.
Trbuščić
Masažicu započnite tako što ćete horizontalno položiti desni dlan kojim prekrijte bebin trbuščić i nježno masirajte prema dolje, pa potom isto to napravite s lijevim dlanom i tako naizmjenično nekoliko puta. Možete i položiti dlanove sa svake strane bebina kuka i nježno palcima prelaziti od sredine abdomena prema van.
Leđa
Dok beba leži na trbuhu, položite ruku na bebinu guzu, a drugom lagano prolazite od njezinih ramena sve do guze. Potom promijenite ruke. Možete mijenjati jačinu pritiska i brzinu pokreta.
Ramena i ruke
Obujmite rukom djetetovu ručicu i kružnim pokretima masirajte od ramena do prstiju. Masirajte svaki prstić svojim palcem i kažiprstom.
Lice
Pridržavajući objema rukama bebinu glavicu, kružnim pokretima masirajte bebino tjeme. Zatim prstima prođite bebinim čelom, od sredine prema van. Malim kružnim pokretima masirajte područje oko bebine vilice. Nemojte je jako pritiskati.
Iskustva mnogih pokazala su da je nježan dodir u najranijem djetinjstvu iznimno važan temelj za izgradnju samopouzdanja te jačanju sposobnosti da se dobro osjećamo sami sa sobom te sigurno i opušteno kročimo kroz život.
Preneseno s Klinfo.hr
Obitelj je važnost svakog čovjeka i trebala bi nam biti na prvome mjestu.
"Obitelj i prijatelji su skriveno blago. Potražite ih i uživajte u njihovom bogatstvu."
Obitelj je utočište u ovom surovom svijetu. Uz sve obaveze i strku u kojoj živimo, nerijetko zaboravljamo na svoje najbliže i na važnost obitelji. Obitelj je važnost svakog čovjeka i trebala bi nam biti na prvome mjestu. Ne čine je stvari, već topli i srdačni odnosi između roditelja i djece. Obitelj je temelj i, htjeli mi to ili ne, oni će uvijek biti dio nas jer od njih dolazimo.
Pronađite vremena sve dane u godini kako biste provodili vrijeme sa svojim najmilijima. Ako ne živite s roditeljima, posjetite ih (ili nazovite) barem jednom tjedno.
Postoje mnogi razlozi zašto bi i u odrasloj dobi trebali ostati bliski sa svojom obitelji. Obitelj je vrlo važna u našim životima, iako to često zaboravljamo zbog brojnih obaveza i zauzetosti koje suvremeni život donosi. Čak i ako ne živite u istom gradu, obitelj bi vam trebala biti važna. U nastavku vam navodimo nekoliko razloga zašto je važno ostati blizak s članovima svoje obitelji.
Obitelj je zajednica koja će vam u svakom trenutku pružiti podršku, ljubav i iskrenost koje su vam potrebne. To su pojedinci koji uglavnom znaju sve o vama i koji su uz vas oduvijek, otkako ste došli na svijet. Svima je lijepo provoditi vrijeme s ljudima koje volimo i koji vole nas. Iako su razlozi zbog kojih biste trebali biti bliski sa svojom obitelji brojni i neograničeni, mi vas podsjećamo na nekoliko najvažnijih.
1. Podrška
Htjeli vi to ili ne, obitelj predstavljaju ljudi koji su imali ili još uvijek imaju značajan utjecaj na vaš život, a vjerojatno i na odluke koje ste donosili. S njima ste proveli jedno određeno vrijeme, oni su vam pružali ljubav i toplinu koja vam je bila potrebna. Iako možda više ne živite s roditeljima ili niste s njima u najboljim odnosima, duboko u sebi znate da uvijek možete na njih računati. Ako ostanete bez krova nad glavom, oni će vam uvijek pružati utočište u koje se svakog trenutka možete vratiti. U najtežim trenucima oni će vam dati podršku koja vam je potrebna, budite zahvalni na tome. Obitelj je svojevrsni 'sustav podrške' stvoren za najteže trenutke. Bilo da je riječ o financijskim poteškoćama, bolesti, razvodi ili nečem drugom, vaša će obitelj uvijek biti uz vas i pomoći vam da se oporavite.
2. Bezuvjetna ljubav
Uz primarne potrebne, koje se odnose na hranu, kuću, odjeću i sl., svaki čovjek ima i psihološke potrebe. Svakome je potrebna ljubav, osjećaj pripadnosti , pažnja i razumijevanje. Ipak, najvažnija od svega nabrojenog je bezuvjetna ljubav koju vam vaši roditelji pružaju od trenutka rođenja.
Otkako ste stigli na svijet vaši su vas roditelji voljeli i pružali vam svu ljubav ovoga svijeta. Iako vam se ponekad čini da se previše miješaju u vaš život ili da vas konstantno s nečim gnjave, to je zato što im je stalo do vas, jer vas vole.
3. Brutalna iskrenost
Članovi vaše obitelji uvijek će prema vama biti iskreni, čak i kada to ne želite. I budite zahvalni na tome. Iako ponekad ne želimo čuti istinu, ona je uvijek najbolji izbor.
4. Uz vas su kada je najteže
Bez obzira na to kroz što prolazite, obitelj će u većini slučajeva biti uz vas, čak i kada je najteže. Unatoč razlikama koji postoje među vama, oni su ti koji vas neće napustiti ni u najgorim trenucima. Postoje trenuci u životu kada nam nitko neće moći ni znati pomoći, osim njih. To je jedan od najvažnijih razloga zbog kojih biste trebali ostati bliski sa svojom obitelji i zašto bi i oni vama uvijek trebali biti na prvome mjestu.
5. Temeljne vrijednosti i odgoj
Vaši su vas roditelji odgojili i ugradili vam set morala i principa koji vam pomažu da preživite u današnjem surovom svijetu. Morate priznati da su oni djelomično zaslužnu za osobu kakva ste danas.
6. Netko tko vam je pomogao da postanete osoba koja ste danas
Roditelji su vjerojatno financirali vaše obrazovanje i pružali vam potrebnu podršku i snagu, čak i kada ste željeli odustati. Oni su zasigurno bili uz vas i tjerali vas da idete dalje, da napredujete i ohrabrivali vas ostvarite uspjeh.
7. Pružaju vam zaštitu
Osjećaj straha je prisutan u svakom pojedincu. Svima nam je stoga potrebna zaštita i osjećaj sigurnosti. To nam pomaže da lakše kročimo kroz život i daje nam snage za hrabre pothvate. Morate biti svjesni da će vam vaša obitelj uvijek pružiti sigurnost i zaštitu ako vam budu potrebne. Znate da će oni biti uz vas i boriti se s vama da postignete ono što želite. Te nam stvari pomažu da rastemo i sazremo te pronađemo svoje mjesto pod suncem.
8. Zajednička prošlost
S članovima svoje obitelji imate zajedničku prošlost i vezu kakvu nemate ni sa kim drugim. To ne možete izbrisati ili negirati. Upravo je zato obitelj nezamjenjiva i dragocjena i nipošto ju ne biste trebali zanemarivati.
Zapamtite, za vaše ste roditelji vi bili i uvijek ćete ostati njihovo dijete i broj jedan. U prošlosti, kada ste bili dijete, oni su bili potrebni vama, a u budućnosti, kada ostare, vi ćete biti potrebni njima. Nemojte ih napustite i budite uz njih kada im budete potrebni, baš kao što su i oni oduvijek bili uz vas.
Preuzeto sa zena.hr
Roditelji često misle da znaju sve o svojoj djeci i da njih "nitko neće učiti" kako da im nešto objasne. No, iako su sukobi djece i roditelja česti te su neizostavni dio odrastanja, ipak se mogu ublažiti, pa čak i izbjeći s odgovarajućom razinom razgovora…
Kad su sasvim mala, naša djeca su preslatka i dražesna. S oduševljenjem dočekamo prvo gugutanje, kad progovore "mama" ili "tata" poteku nam i suze radosnice, a kamoli kad nam po prvi puta, na svoj nespretan način i uz čvrsti zagrljaj, kažu da nas vole. Svaki roditelj će se složiti da nema ljepšeg od ljubavi prema djeci. No, s godinama taj odnos postaje sve složeniji; nekadašnji bespomoćni gugutavci postaju malene, veće i velike osobe sa svojim "ja" koje sve teže podnosi "roditeljsku torturu" zvanu – odgoj. S druge strane, i roditeljima glava sve teže ostaje hladna na njihovo prksono "ne!", "neću!", a kamoli kad se prolome bijesni urlici po cesti i slične emocionalne ucjene koje svakako izvode na javnom mjestu.
"Nikada me ne slušaš!" prigovor je koji često prelazi preko usana očajnih majki i očeva, no i djeca ga sve češće upućuju roditeljima što su starija. Dobra komunikacija može pomoći "zaraćenim stranama" da razviju bolji i stabilniji odnos, međusobno poštovanje, razumijevanje te da nauče slušati jedni druge.
S tim ciljem psiholozi predlažu nekoliko jednostavnih pravila:
I za kraj, mali, jednostavan i koristan savjet kojeg je psihijatrica u mirovini dala svojoj kćeri, obuzetoj brigom hoće li znati ispravno odgojiti dijete:
"Znaš, u moju ordinaciju nikada nije ušao niti jedan pacijent kojeg su voljeli previše."
Volite svoju djecu jer oni su ipak ono najvrednije u vašem životu. Sve što im govorite neka dolazi iz vašeg srca i nikako nećete pogriješiti.
Preneseno s Naturala.hr
Proces usađivanja doživotne ljubavi u djecu prema čitanju počinje s vama. Dok škole pomažu u razvijanju i jačanju vještine čitanja, ne možete očekivati da učitelji budu oduševljeni i zaneseni čitanjem. Kao i kod mnogih drugih stvari i ovdje roditelji imaju ključnu ulogu, a nikada nije prerano početi usvajati ove vještine.
Čak i male bebe imaju velike koristi ako im roditelji čitaju. Naravno, klinci preferiraju video igrice i ostale aktivnosti, ali sigurno ostaje dovoljno prostora u kojem će čitati. Najvažnija i najočitija korist i prednost čitanja je snalaženje u svijetu. Struka kaže kako se pripovijedanje i literatura direktno povezuju sa emotivnim razvojem djece.
Brojne su prednosti koje donosi ulijevanje ljubavi prema čitanju
1. Čitajte naglas i često
Nikada nije prerano djeci početi čitati naglas. Neka to postane dnevna rutina – čitanje 20 do 30 min dnevno svaki dan prije spavanja npr. To je jedan od najboljih načina za prenošenje vještina čitanja u mališanima, a istovremeno je i dobar temelj za usađivanje ljubavi prema čitanju. Čitanje naglas pomaže u povećanju poznavanja različitih riječi i poboljšava razumijevanje napisanog. Ove prednosti počinju već s prvim danom čitanja.
Kako dijete raste i počinje samo čitati, nastavite im i dalje čitati naglas, ali im dopustite da i oni čitaju vama. Čitajte zajedno, dogovorite se tko će čitati koja poglavlja i sl. Zastanite kada koristite neku novo naučenu riječ i pustite ih da ju oni pročitaju. Također, namjerno krivo izgovorite neku riječ, kako biste provjerili je li dijete uvidjelo pogrešku.
2. Potaknite rano zanimanje za čitanje
Mnogo toga možete učiniti kako biste odgojili dijete koje je zaljubljenik u čitanje. Čineći čitanje prioritetom, svakako će pomoći. Pobrinite se da knjige i ostali materijali za čitanje djetetu budu dostupni u svakom trenutku. Učlanite ga u gradsku knjižnicu što ranije. Organizirajte tjedne izlete u knjižnicu i dozvolite im da proučavaju redove i redove knjiga.
Stvorite i svoju malu kućnu knjižnicu, kako bi dijete uvijek imalo pristup različitim knjigama. Sjednite s djecom i porazgovarajte o štivu koje je pročitalo. Pitajte ih za radnju, glavne likove i sl. Ako dijete na prvu nije zainteresirano za čitanje, nemojte odustajati. S vremenom ćete pronaći knjige koje su mu zanimljive.
3. Učinite čitanje zabavnim i ugodnim
Kada dijete doživi čitanje zabavnim i ugodnim, velike su šanse da će i samo posegnuti za novom knjigom, bez nagovaranja. Kao roditelj, možete učiniti mnogo stvari kako bi čitanje bilo zabavnije. Potražite knjige koje su primjerene njihovoj dobi. Djeca vole nešto što im je poznato, potražite knjige i slikovnice koje uvijek imaju istog glavnog lika kojeg će pratiti iz slikovnice u slikovnicu. Posavjetovati se možete i sa knjižničarima, koji će vam sigurno rado pomoći u odabiru knjiga i slikovnica koje će se svidjeti djeci.
Dijete će uživati u čitanju ako se lako može fokusirati na radnju. Zato pripremite prostor u kojem ćete čitati. Ugasite TV ili čitajte u drugoj prostoriji, u kojoj mu ništa neće odvraćati pozornost. Neka djetetu bude ugodno na mjestu na kojem čita te osigurajte dovoljno svjetla.
4. Promovirajte vještine čitanja
Neka knjige koje imate kod kuće budu primjerene njegovom uzrastu, kako ne biste izazvali nepotrebne frustracije kod djeteta. Porazgovarajte o različitim aspektima knjige sa svojim mališanima. Na primjer, neka prvo pročitaju knjigu, zatim mu tu istu knjigu pustite na CD-u, a potom usporedite ove dvije verzije. Slično, nakon što je dijete pročitalo knjigu, pokušajte i s filmom, ili crtićem. Pitajte ih što im se sviđa u kojoj verziji te jesu li primijetili razlike između knjiga i CD-a, odnosno crtića.
Neka čitanje bude interaktivno iskustvo. Kada zajedno čitate knjigu, pitajte dijete što misli što će se dogoditi dalje ili koji su mu najdraži likovi i zašto. Kako uče nove riječi, potražite njihove definicije u rječniku i potaknite djecu da ih upotrebljavaju u vlastitim rečenicama. To će povećati njihovo samopouzdanje i željet će čitati i učiti još i više.
5. Budite uzor
Prečesto roditelji podcjenjuju moć utjecaja koju oni sami imaju. Ne možete očekivati da će djeca voljeti čitanje, ako vi sami nikada ne čitate. Stoga, neka dijete vidi kako i vi čitate i uživate.
Kao i sa svim ostalim, nemojte ih forsirati. Zapamtite da je nježan i taktičan pristup uvijek najbolji. Ako će dijete osjetiti pritisak koji se vrši na njega zbog čitanja, možete izazvati kontra reakciju i želju za čitanjem svesti na minimum. Neka djeca tek kasnije zavole čitanje, stoga im dajte vremena, neka sami otkriju ljubav prema čitanju.
Nije bitno je li vaše dijete u vrtiću ili još u pelenama. Nikada nije prerano graditi ljubav prema čitanju, a roditelji i ovdje imaju ključnu ulogu. Odmaknite se od mišljenja kako je čitanje rezervirano za školu i počnite s čitanjem kod kuće, koje je zapravo aktivnost koja će povezati cijelu obitelj. Najbolja stvar koju možete učiniti jest da budete uzor te da aktivno čitate s djecom, kako bi se razvila ljubav prema čitanju. Polako, ali sigurno, dijete će ubirati plodove svog rada cijeli život.
Preneseno s Froddo.com
Kada djeca dođu u tinejdžerske godine, roditeljima se čini kao da do njih dopiru sve rjeđe i lošije. Nedostatak komunikacije može stvoriti još veći jaz, stoga je važno znati kako, u kojem trenutku i s kojim očekivanjima pristupiti djetetu u najosjetljivijoj dobi.
Ponaša se superiorno, odijeva se čudno, nikad se ne ispričava, ili laže ili šuti…
Pubertet je raskrižje između svijeta djetinjstva i svijeta zrelosti. Prelazak preko ovog raskrižja proces je koji traje nekoliko godina, ali zahtijeva oprez i onoga koji raskrižje prelazi i onoga koji je već prešao na drugu stranu, stranu odraslih.
Današnji tinejdžeri, za razliku od vas, roditelja, imaju kraći fitilj, drugačiju vrstu pažnje pa svaki pokušaj da sebe postavite u superioran položaj odmah nailazi na neuspjeh i otpor. Većina tinejdžera se, prema mišljenju roditelja, ponaša potpuno neprihvatljivo. U ovom uzrastu vaše dijete, odjednom, gleda kroz vas, ne vidi vas, izgleda kao da sluša, a ne čuje. Lupa vratima svoje sobe, kad razgovara telefonom, govori u šiframa, a o vama misli da ste dosadni i sigurno je da ga ne razumijete. Ponaša se superiorno, odijeva se čudno, nikad se ne ispričava, ili laže ili šuti…
Kako razgovarati s nekim tko ne želi razgovarati s vama?
Zaista, kako razgovarati s nekim tko šuti i odbija s vama razgovarati? Odluku da šuti, odnosno ne razgovara s vama, dijete donosi ili ako ima neki problem ili kada zna da vi niste odgovarajući sugovornik. U mlađoj dobi dijete počinje šutjeti kada ima neki razlog (na primjer, ako je vaša obitelj izložena stresu ili se događaju neke krupne promjene u njegovu životu). Ali, u pubertetu se može dogoditi da dijete odbija komunikaciju s vama čak i kada je do tog trenutka ona bila vrlo iskrena, kvalitetna i s puno povjerenja.
Pričekajte. Možda mu je potrebno malo vremena da bi smislilo kako će vam nešto reći ili da samo sa sobom preradi određeni doživljaj.
Osluškujte. Osnovna promjena u razgovorima s tinejdžerima u odnosu na raniju dob je neophodnost vašeg pažljivog slušanja. To nije nimalo laka pozicija jer se često svodi na vaše žongliranje. Naime, s jedne strane tinejdžeri očekuju da ih tretirate kao odrasle, a s druge strane svjesni su da, kao odrasle osobe, gube razne privilegije koje su imali kao djeca.
Budite svjesni ograničenja uzrasta. Osim promjena u fizičkom tijelu vašeg djeteta, podjednako je bitno, iako ne toliko očito, ono što se događa u njegovu mentalnom i emotivnom planu. Jedna od tih promjena na unutrašnjem planu jest i omnipotencija. Ova osobina označava da dijete ne poznaje svoje granice, misli da je za sve sposobno, da sve zna, da je sve moguće.
Zašto je to posebno važno?
Pubertet je, među ostalim, i vrijeme velikih odluka. Kako je emotivni pogled na svijet tinejdžerima primaran, tako su i odluke koje donose emotivno donesene odluke. No, u kombinaciji s omnipotencijom, rizici da odluke koje tinejdžer donese budu pogrešne mnogostruko se povećavaju. Obično se u ovom periodu uzima prva cigareta, događaju prva eksperimentiranja s drogom, moguće je prvo zaljubljivanje te prvo seksualno iskustvo.
Vrlo je važno da sve ove odluke budu donesene racionalno, a ne emotivno jer svaka od njih može život obilježiti na dulji period. No, dijete ih najčešće donosi samo ili u razgovoru sa svojim vršnjacima, tj. opet emotivno. Zato je neophodno da napravite sve što možete kako biste u ovakvim odlučivanjima bili prisutni i povezani s djetetom jer kao odrasla osoba možete utjecati na to da i racionalni aspekt ima značaj u djetetovu odlučivanju.
Pokušajte najprije čuti
Kontroliranje prvih reakcija. Ako ste svjesni ograničenja djetetova uzrasta, bure hormona u njegovu tijelu, omnipotencije, naizgled proturječnih potreba (na primjer, istovremeno žarko želi pripadati nekom društvu, a s druge strane, ima potrebu biti samo), povećat će se šanse da kontrolirate (ili prešutite) svoje prve reakcije i iskažete one promišljene.
Pokušajte najprije čuti što vam dijete želi reći, saslušajte ga, stavite se u njegov položaj pa tek onda izrecite svoje mišljenje. Nemojte moralizirati, kritizirati, osuđivati, ponižavati jer time zatvarate vrata za budući kontakt. Dijete od vas ne traži uvijek savjet ili mišljenje, nego često samo da ga saslušate.
Poželjne rečenice. Koliko ćete biti uspješan sugovornik svom tinejdžeru to ovisi upravo o vašem međusobnom odnosu do perioda puberteta, načinu komunikacije i stupnju povjerenja koji ste postigli. Svaki oblik moraliziranja ili rečenice kao što je Kad sam bio tvojih godina…, bez obzira na to koliko ste dobronamjerni, znači zatvaranje vrata komunikacije. Također, istog trenutka nakon ove rečenice dijete postaje gluho za sve što mu pokušavate reći. Ono vas tada može ne slušati, a da vi to i ne primijetite.
Umjesto ovakvog pristupa, pokušajte svog tinejdžera saslušati s razumijevanjem. Nije neophodno da se uvijek slažete s njegovim mišljenjem, ali će mu puno značiti ako mu pokažete da želite čuti njegovo mišljenje. Time mu poručujete da imate poštovanja prema njemu, da ga smatrate važnim i ravnopravnim članom vaše obitelji. Rečenice koje uvijek otvaraju vrata komunikacije su: Razumijem te; Drago mi je što razgovaramo; Pričaj mi još o tome; Važno mi je da znam tvoje mišljenje…
Uzajamno poštovanje. Većinu poželjnog ponašanja do perioda puberteta djeca su već savladala. Zato sada imate pravo da na određenim postupcima insistirate bez dodatnih objašnjavanja. Na primjer, umjesto da molite ili objašnjavate zašto vam je to važno, zahtijevajte obostrano poštovanje: Ja tebi ne spuštam slušalicu usred razgovora, molim te, nemoj ni ti meni to raditi; Molim te, reci mi to ljubaznije ili Ne vičem na tebe, molim te, nemoj ni ti ne vikati na mene…
Preuzeto sa Sensa.hr