Potrebno je naučiti reći 'ne' djetetu, a da vas ne grize savjest i da zbog toga nemate osjećaj kako niste pažljiv roditelj. Zabrana se, kažu stručnjaci, može izreći na drukčiji način

Da bi naša djeca izrasla u osobe sa samopouzdanjem i samopoštovanjem, svakoga dana trebamo ih poticati na razvoj vlastitog mišljenja i pozitivne slike o sebi. No, to ne znači da ih moramo pustiti da rade što žele i koliko žele. Granice moraju postojati.

Djeca na različite načine pokušavaju dobiti ono što žele i manipulirati s nama. Vika, vrištanje, bacanje na pod, histeriziranje… često roditelje dovode do toga da izgube strpljenje. No, treba se pribrati i nastojati izbjeći takva ponašanja na najbolji mogući način.

Potrebno je naučiti reći ''ne'' djetetu, a da da vas ne grize savjest i da zbog toga nemate osjećaj kako niste pažljiv roditelj. Zabrana se, kažu stručnjaci, može izreći na drukčiji način i dati objašnjenje. Mnogo je savjeta koje stručnjaci preporučuju roditeljima. "Ne" treba preoblikovati u rečenicu koja kod djece neće izazvati revolt i odbijanje, a mi vam donosimo neke od prijedloga.

1. "Daj mi da ti pokažem kako se to radi, a sada ti pokušaj"

Jedna je od rečenica koja će sigurno pomoći u situacijama kada želite dijete odvratiti od toga da radi ono što ne želite. Primjerice, kada ste u kuhinji i pravite kolače, a vaše je dijete je odlučilo pomoći u tome pa bi lupalo jaja. Naravno, kada mu pokažete kako se to radi, neka i ono pokuša. Nemojte ga sputavati.
 

2. "Znam da bi ti to želio, ali ne možemo sada, sljedeći put ćemo to uvrstiti na popis"

Ovako možete usmjeriti dijete kada ste primjerice u trgovini, a vaše dijete zapne za neku igračku i ne odustaje ili kada odluči da bi baš ovog trenutka bilo zgodno otići u lunapark. Izbjeći ćete plač, vriskove i neugodnosti, a postići ćete kompromis.
 

3. "Hajdemo malo razmisliti o tome"

Vaše dijete napravilo je neku nepodopštinu. U parku se dograbilo s nekim vršnjakom. Umjesto da vičete 'ne', pozovite dijete, posjednite ga pokraj sebe i izrecite ovu rečenicu. Zatim nastavite s djetetom razgovarati i  pokušajte mu objasniti da takvo ponašanje nije lijepo.
 

4. "Ovo nije tvoje, idemo pronaći tvoju igračku"

Često je dobra zamjena za 'ne' kada nastane problem oko igračaka i čije je što. Većina djece, pogotovo mlađe, vezana je za svoje igračke, no u parku im obično za oko zapne nečija tuđa igračka. Uporna su kod takvih situacija i žele na bilo koji način prisvojiti tuđu stvar. I onda krenu plač, vriska…

5. "Ne razumijem te kada cviliš. Reci mi normalnim tonom što želiš" 

Ova rečenica može pomoći kada je dijete plačljivo i cvili. U takvome trenutku vi zaista ne znate što želi reći. Ovom rečenicom možete dijete potaknuti da kaže u čemu je problem i što ga muči. Slušajte ga i dajte mu do znanja da jednostavnim riječima može reći ono što želi.

6. "Može li mama dobiti svoj telefon? Ti ćeš dobiti igračku"

Mobitel nije igračka, a ako vam dijete želi uzeti telefon svaki put kada zazvoni, nađite mu neku zamjenu. Davanje zamjene mnogo je prihvatljivije od toga da djetetu iz ruke samo uzmete telefon, smatra psihologinja Eileen Kennedy-Moore.

7. "Možeš biti bos, ali samo kratko i hodati po tepihu"

Pretvorite zabrane u dopuštenja. Mališani obožavaju biti bosi, vani, u kući, bez čarapa, papučica ili cipelica. 'Ne' će samo potaknuti odbijanje. Djeca će, ako im tako kažete, najčešće poslušati i brzo ćete nakon toga pronaći rješenje.

8. "Hranu jedemo, ne bacamo je i ne igramo se njome"

Terapeutkinja Linda Shook Sorkin savjetuje, umjesto da vičete na dijete dok ono baca hranu iz tanjura, poput makarona ili sira, da mu uzmete zdjelu s hranom i objasnite djetetu zašto to ne bi trebalo raditi. 
 

9. "Kreveti su za spavanje i odmaranje, ne za skakanje"

Da, djeca vole skakati po krevetu. Obožavaju ući u sobu roditelja i skakati po bračnom krevetu, to im je omiljena aktivnost, posebno u kasnim satima. No, da bismo ih spriječili u tome, koristite se ovakvim mirnim načinom objašnjenja. I, naravno, ne zaboravite ih pohvaliti kada poslušaju, piše Parents.
 

10. "Prema životinjama i cvijeću trebamo  biti nježni"

Ako uhvatite vaše dijete da povlači kućnog ljubimca za rep ili čupa neke biljke, nemojte odmah vikati 'ne'. Objasnite djetetu da tako kućnom ljubimcu i svakom drugom živom biću nanosi bol. Tako pomažete djetetu razviti empatiju i svijest o osjećajima drugih živih bića. 
Dajte djetetu mogućnost da nauči kako biljke treba tretirati s poštovanjem, kao i prirodu u cjelini, kaže Marva Soogrim, dadilja djece američkih celebrityja.

Sve su to savjeti koji vam možda upale pri rješavanju problema s kojima se susrećete kod vaših mališana. Katkada će, naravno, upaliti, ponekad neće. Svako dijete mali je individualac sa svojim potrebama. Čuvajte ih i volite i naučite da kroče samopouzdano kroz život. To je naša odgovornost kao roditelja.

Preneseno s Vecernji.hr

Psiholozi sa Sveučilišta Harvard proveli su istraživanje kako bi doznali na koji način odgojiti "dobro" dijete. Prema rezultatima, većina djece zainteresirana je za manji broj ljudi koji ih okružuje poput njihovih prijatelja i obitelji. Zato je važno naučiti djecu da se zanimaju za ljude i događaje izvan tog kruga. 

Pomozite im tako da ih dobro saslušate, budite empatični i pokažite da se možete staviti u tuđu kožu, savjetuje Bright Side.

1. Provodite vrijeme sa svojom djecom

Ovo je temelj svega. Redovito provodite vrijeme sa svojom djecom, zanimajte se za njihove hobije i probleme, no prije svega naučite ih saslušati. Naučit ćete kakva ja osobnost vaše djece, a svojim ponašanjem bit ćete primjer kako trebamo brinuti za druge ljude.

Odgajati dijete da bude pristojno, brižno i suosjećajno težak je zadatak. Ali, svi smo to sposobni učiniti.

2. Govorite djeci koliko vam znače

Većina djece zapravo ne zna da su svojim roditeljima najvažnije osobe na svijetu. Vaša djeca to trebaju čuti od vas zato ih cijenite, volite i osigurajte sigurnost kad god to možete.

3. Pokažite im kako da riješe probleme 

Već od malih nogu djecu treba naučiti kako se suočiti s problemom, a ne od njega bježati. Obaveze su sastavni dio život, kao i sukobi te nepravda. Ako se teško nose s nekim problemom, pokušajte dijete usmjeriti prema polju koje ga interesira kako biste ga umirili i potaknuli njegove strasti. 

4. Naučite ih da vam pomažu svaki dan i zahvalite im se na tome

Psiholozi tvrde da osobe koje su navikle izražavati zahvalnost bivaju suosjećajnije, velikodušnije i više vole pomagati drugima. Osmislite svakodnevne aktivnosti u kojima vam dijete može pomoći i ne zaboravite im se zahvaliti na svemu. 

5. Pomozite djeci da se bolje nose s negativnim emocijama

Emocije poput ljutnje, srama ili zavisti lako stvaraju osjećaj da ne želimo pomoći niti drugima. Zato psiholozi savjetuju da djeci objasnite kako se bolje nositi s negativnim emocijama. Postat će psihološki stabilnija, naučit će lakše rješavati unutarnje konflikte, propitivat će se te dugoročno postati suosjećajniji i brižniji pojedinci.
 

6. Pokažite im koliko je svijet zaista velik, složen i zanimljiv

Pokažite djeci da je svijet stvarno velik i nudi pregršt mogućnosti. Neka znaju da se ljudi i svijet ne vrte oko njih već da su samo dio jedne puno veće priče koju mogu iskoristiti na najbolji mogući način. 

– Ništa na svijetu ne može se usporediti s neprocjenjivom srećom kada uspijete odgojiti dobro dijete – zaključuju psiholozi.

Preneseno s Vecernji.hr

Autorica teksta i ilustracija: Marianne Dubuc
Prevela: Vesna Jugović
Tvrdi uvez, 70 stranica
Harfa, Knjige koje vole djecu, 2016.
 

U životu prvi put vidim slikovnicu s ovako puno stranica i tako malo teksta, a istovremeno s toliko puno značenja i puno priča. Pitate se kako. Evo ovako: na 70 stranica nalaze se  ravno dvadeset i tri rečenice. Kratke, čiste, jasne. Radnja je jednostavna. Lav, radeći u vrtu, nađe ranjenu pticu. Zaliječi joj krilo i ptica ostaje s njim te zime, duge i hladne. S proljećem, ona odlazi svome jatu, a lav ostaje sam u istim slikama. Da, u slikama. Jer ovdje one najviše pričaju. S jeseni ptica opet dolazi. I opet zimu provode zajedno. ALI, iza toga “ali” dolaze značenja, velika kao tuga, duboka kao tišina. Bijela kao zaborav.
 

U ovoj slikovnici priču pričaju ilustracije i to polako, scenu po scenu. Tako doznajemo da lav živi sam, obrađujući vrt. Njegove šape koje nježno drže ranjenu pticu otvaraju put značenjima i pitanjima. Baš lav i baš ptica. U znanju svakoga od nas lav je kralj, a ptica je stvorena za let. Dakle, ptica koja ne može ono za što je stvorena i lav koji nije ono što svi znamo da jest. Pa neka čitatelj misli!

Osjećate li ovdje život sa svojim iznenađenjima, preokretima, zaokretima koji od nas traže poniranje do biti. Do one naše najdublje istine. Tko smo i kakvi smo kada počešljamo grivu i kada nam slome krila? To poniranje događa se u tišini s malo ili nimalo riječi. Koja tuga je glasna i opširna? Malo koja. Sve su duboke tuge tihe, kratkih rečenica, da koliko toliko uspijemo disati.

U tugama i nema baš puno prijatelja koji će poviti krilo i puhati u ranu i koji će skratiti tišinu zimskog dana. Kada snijeg sve prekrije tišina priča svoju priču. I u životu i u ovoj slikovnici. To se događa na onim bijelim, potpuno čistim stranicama.

Zaista, vidjet ćete, uz ovu lijepu priču o prijateljstvu odjednom će se početi odmotavati još jedna priča. Paralelno. Poteći će neočekivano, skrovito i polako, razbuktati se i odjednom teći kao izvor jasna i bistra i u nekom trenutku izbiti na oko kao suza. To je naša priča. Moja – tvoja. Zato što smo se bar jednom s nekim oprostili,  rastali se, ispratili, izgubili… s nadom u neke nove susrete ili čak bez nje. O tome priča ova slikovnica. O prijateljstvu, o rastancima i ponovnim susretima. Priča o nadi.
 

Snaga ilustracija izaziva emocije i izvlači ih baš na oko. Djeci isto. I njima je tužno što je papuča ostala prazna. Stranice se listaju, godišnja doba se izmjenjuju i život prolazi. U četiri ilustracije stala je sva ljepota zajedništva: lav i ptica zajedno ručaju, uz vatru ognjišta čitaju, peru zube, spavaju. Snježna zima prolazi, a na proljeće lav ostaje sam i dugo, dugo gleda za jatom, za svojom pticom. Spušta ramena, vraća se kući i zaključuje: “Takav je život.”

Ono što pomaže su naše rutine. (to svi znamo, zar ne?) Poslovi koje obavljamo i kojima se vraćamo i koji nam daju osjećaj vladanja situacijom. Lav obrađuje svoj vrt i uzgaja rajčice. Još mu ponekad odleti pogled u nebo, još tuga živi i nada postoji. Jednim usamljenim cvrkutom ptica najavljuje svoj povratak, i još jedna zima će proći u zajedništvu i prijateljstvu. Ptica dolazi, krug se zatvara. Takav je život.
 

Marianne Dubuc je kanadska dizajnerica i ilustratorica. U njenom radu primarne su slike. Ako dobro pogledate ilustracije, uočit ćete poteze olovkom na podlozi od akvarela i primijetit ćete sjene izrađene olovkama u boji. Zahvaljujući ilustracijama, gotovo da bi i bez teksta bila jednako snažna, ova lijepa priča o prijateljstvu.

Provjerite.
 

Napisala: Sanja Margeta, prof.
Foto: blog Čitajmo
Preneseno s Čitajmo

Djeca se vole igrati u pijesku, a evo zašto biste im to trebali i dopustiti.
 

Djeca obožavaju pijesak, odrasli baš i ne. U gradu ga sumnjičavo promatraju kao potencijalni izvor zaraza, na moru je iritantan jer se uvuče u sve pore, zaprlja auto, kuću, ne možete ga isprati sa sebe. Nekima se doslovno diže kosa na glavi od pomisli da idu na pješčanu plažu. No, pijesak u stvari uopće nije tako loš.

Zašto je dobro i zdravo igrati se u pijesku? Ovo su samo neki od razloga:

Dobro utječe na fizički razvoj

Dijete se može igrati u pijesku na puno različitih načina. Noseći kantice s pijeskom, okrećući ih, napor koji ulaže kako bi prelilo teret iz jedne kante u drugu ili lopaticom napunilo kamin…sve je to jako dobro za razvoj grube motorike.

Osim toga, dijete razvija mišiće, a napor koji ulaže za primanje sitnijih predmeta utječe pak na razvoj fine motorike. Poboljšava se još i koordinacija pokreta te ravnoteža jer kao što znamo, pijesak nije isto što i ravna tvrda površina.
 

Proširuje maštu

Igranjem u pijesku dječja mašta i kreativnost bujaju. Hoće li po njemu pisati i crtati ili možda graditi dvorce i kopati kanale i tunele? Za što se god dijete odluči, uložit će određenu dozu planiranja i kreiranja. Igračke koje pritom koristi samo upotpunjuju cjelokupni doživljaj i potiču na daljnju kreativnost i razradu igre.
 

Pomaže izraziti emocije

Pijesak je poznata metoda terapije za djecu s motoričkim poremećajima, djecu s određenom vrstom teškoća ili pak onu koja su doživjela neku traumu. S obzirom da igra pijeskom ne ma nikakvih ograničenja već je opuštajuća i djeluje umirujuće te potiče na otpuštanje negativnih emocija, izvrsna je i za djecu koja nemaju nikakvih problema.

Pomoću takve igre djeca imaju priliku ne verbalno se izraziti, smiriti i opustiti.
 

Unapređuje socijalnu interakciju

Igrati u pijesku znači igrati se vani što je izvrsna prilika da dijete upozna drugu djecu. Pijesak je izvrsna igračka jer ga ima jako puno i nitko ga ne treba svojatati. Ako se temelji igre dobro postave, djeca uglavnom zajedno surađuju u gradnji, razvijaju govor, druže se, planiraju te ujedno i dobro zabavljaju.

Dijete će iz ovakve igre naučiti još korisnih stvari, na primjer, kako dijeliti igračke, mijenjati se, čekati svoj red da dobiju bager, lopaticu, grablje…i što je najbolje, sve to uče u praksi i kroz igru, a ne iz knjiga.
 

Razvija koncentraciju i pažnju

Djeca se danas sve teže koncentriraju a sve im manje stvari može zadržati pažnju na dulje vrijeme. Tome su navodno uzrok raznorazni gadgeti koje sve češće imaju u rukama i koji im odvlače pozornost sa svih drugih aktivnosti.

Pijesak kao takav nudi smirenje, opuštanje te razne mogućnosti kreativnog igranja, što smo već spomenuli u prethodnim koristima. Stoga igranje pijeskom pozitivno utječe na takvu djecu kojoj ništa pretjerano dugo nije zanimljivo. U pijesku nađu način kako da se relaksiraju, a igra nudi stalno nove mogućnosti te im nije odbojna i dosadna. Igrajući se i planirajući gradnju tunela, mostova i slično, poboljšavaju svoju koncentraciju i pažnju.
 

Utječe pozitivno na kognitivni razvoj

Pijesak je nepregledna ploča po kojoj dijete može pisati slova, crtati oblike, brojeve, uzorke…na taj način uči, savladava nove vještine te rješava probleme što pozitivno utječe na njegov kognitivni razvoj.

Mnogoj djeci je odbojno učiti pisati po papiru, ne žele primiti olovku u ruke niti ju pravilno držati, lak ose obeshrabre. no, pisanje po pijesku druga je priča jer ga doživljavaju kao igru i zato će se uvijek rado prepustiti takvom načinu igre.
 

Gradi imunitet

Znanstvenici tvrde da djeca koja se češće igraju vani, na travi ili u pijesku su često otpornija i zdravija od one koja odrastaju u kući i kontroliranom, uvijek čistom okolišu.

Malo prljavštine dobro je za izgradnju imuniteta koji će vaše dijete učiniti otpornijim na svakojake bolesti.

Preneseno s Djecjaposla.com

Vježbe za razvoj emocionalne inteligencije u ovoj knjizi vama i djeci za koju se brinete nude praktične ideje i strategije koje pomažu da naučite cijeniti opuštanje i tišinu kao i da bolje prevladate stres, i to tako da si redovito uzmete malo vremena za zajedničko opuštanje. To pruža priliku da u svojoj obitelji uvedete redovite trenutke koji će vam u život unijeti uravnoteženost, opuštanje i razdoblja tišine, a što će pomoći kako vama tako i vašoj djeci u daljnjem osobnom razvoju.

U ovoj knjizi autori opisuju pomno isplanirano vrijeme opuštanja s djecom kao „vrijeme za srce i dušu“.  Možete sami odrediti kako ćete nazvati te trenutke, a u određivanje naziva možete uključiti i djecu.

Važno je da najprije odlučite ugraditi takvo vrijeme u svakodnevicu svoje obitelji. Kada zatim budete koristili vježbe za razvoj emocionalne inteligencije, moći ćete graditi psihičku snagu i emocionalnu inteligenciju svoga djeteta kao i svoju vlastitu te tako razviti i konkretne sposobnosti.

Tijek vježbi za razvoj emocionalne inteligencije ovisi o djetetovoj dobi. Mala djeca primjerice još uvijek su u stanju vrlo efikasno i lako pronaći put do unutrašnjih dimenzija, o kojima mi ovdje govorimo. Mala djeca još uvijek mogu probiti fasadu stvari. Ona su ispunjena čuđenjem i strahopoštovanjem te se znaju kreativno igrati. Povremeno osjećaju stvari za koje je odraslima potrebno puno više vremena da ih primijete ili spoznaju. Mala djeca primjerice mogu brzo i intuitivno odlučiti s kim se žele, a s kim ne žele sprijateljiti. No ako se na taj dječji aspekt ni ne obraća pozornost niti ga se potvrđuje, on se skriva i potiskuje. To može imati za posljedicu da djeca izgube dodir s tim već dobro razvijenim  dijelom sebe.

Nažalost se mladim ljudima na njihovu putu kroz djetinjstvo često odašilje tiha ili pak jasna poruka da se ta njihova izvanredna unutrašnja iskustva ne respektiraju kao dio njihove realnosti. S vremenom djeca počinju misliti da nikako nije moguće da nešto intuitivno znaju niti da duboko suosjećaju s nekim jer jednostavno nisu dovoljno stara za to. Kako odrastaju, tako se sadržaj njihova unutrašnjeg svijeta sve snažnije potiskuje, biva zaboravljen i ostaje zarobljen negdje u njihovoj psihi. Pubertet im nudi priliku da ponovno otvore vrata koja vode prema takvim iskustvima, no mladi u toj dobi često preuzimaju tendenciju odraslih, naime onu da ignoriraju ili banaliziraju transcendentna iskustva. Cijela se ta situacija dodatno komplicira time što vrlo mali broj ljudi ima iskustvo ohrabrivanja i poticanja na tom području. Ako uspijemo ohrabriti takva iskustva u svojoj djeci, i sami ćemo pronaći pozitivne uzore i iskustva koja će nam pokazati kako se može voditi ispunjen život.

Predlažemo da se vježbe za razvoj emocionalne inteligencije počnu raditi već u dobi od pet godina. U toj dobi djeca promatraju svoje roditelje tražeći upute koje se stvari mogu istraživati bez opasnosti, a koje ne. Ako radimo ove vježbe s djecom svih uzrasta, šaljemo im jasnu poruku da poznajemo njihove unutrašnje sposobnosti i da ih cijenimo. Osim toga, redovitim vježbanjem emocionalne inteligencije postiže se najbolji mogući učinak.

Ove tehnike imaju za cilj unijeti mir i uravnoteženost u sva područja života jedne obitelji. Tema je ove knjige doduše način na koji roditelji mogu preuzeti vodstvo i svojoj djeci u okruženju doma prenijeti te sposobnosti. No i nastavnici mogu ponuditi takve strategije na nastavi. Svi prijedlozi i pristupi koje donosimo u ovoj knjizi primjereni su i za primjenu kod kuće i u školi.

Kupite ovu knjigu u našoj knjižari

Ima li išta napetije od dana prije „onih dana u mjesecu“ kada žena želi bebu? Hoće li doći ili ne? Jesu li to probadanje u trbuhu i napete grudi već možda prvi znakovi jedne velike promjene? Je li taj umor posljedica rane trudnoće ili jednostavno puno posla? Što su prvi simptomi trudnoće? Po čemu žena može primijetiti da je trudna? Neke žene već odmah nakon začeća znaju da je uspjelo, druge to naslute tek kada im izostane mjesečnica: postoje brojni simptomi trudnoce, koji – kod jednih manje, kod drugih više izraženi – ukazuju na to cudo, koje se dogada u vašemu tijelu.

• Izostanak mjesečnice jedan je od najsigurnijih simptoma trudnoce. Kada se naime oplodi jajna stanica, ne dolazi kao inace do pada razine hormona i ljuštenja sluznice maternice. Oprez: mjesečnica može izostati i iz drugih razloga – primjerice zbog stresa, nestabilnih razina hormona ili zbog neke organske bolesti. S druge strane može pak u vrijeme mjesecnice doci do laganog krvarenja iako ste trudni.

• Žene često najprije primijete promjene na grudima. Grudi postanu veće, napete, a bradavice osjetljivije. Uzrok tomu je povećana proizvodnja hormona, koji preko majčine hipofize već u ranoj trudnoći potiču mliječne žlijezde na rast. No treba imati na umu: napetost dojki može izazvati i mjesečnica koja se približava.

• Mučnina je isto jedan od prilično jasnih znakova uspješne oplodnje. No ona se vrlo različito manifestira. Kod nekih se žena javlja ujutro, kod drugih se javlja kontinuirano ili pak nadolazi u valovima tijekom čitavog dana. Kod nekih se javlja samo mučnina, dok neke povraćaju i više od deset puta dnevno. Za mucninu je krivac hormon trudnoce HCG (humani korionski gonadotropin).

• Umor je jedan od simptoma koji osjecaju mnoge žene za vrijeme rane trudnoće. Dakle pospanost može ukazivati na trudnoću. No pospanost isto tako može imati i brojne druge uzroke, pa su tako naprimjer neke žene jednostavno umornije nego inace nekoliko dana prije nego dobiju mjesečnicu.

• Promjene raspoloženja: ushićeni do neba ili beskrajno tužni – kao i za vrijeme mjesečnice hormoni mogu uzrokovati i zbrku u raspoloženju u ranoj trudnoći.

• Probadanje u donjem dijelu trbuha, eventualno u podrucju slabina, isto tako može ukazivati na trudnoću. Uzrok tomu je istezanje i rast ovojnice koja drži maternicu. Na pocetku trudnoće žena se može osjećati kao da ce dobiti mjesečnicu.

• Iznimno velik apetit, eventualno gađenje prema nekim jelima, a opet velika želja prema drugim jelima također su tipični simptomi trudnoće. 

Prvi simptomi trudnoće

Jaslice ili teta čuvalica – dilema za one od 1. do 3. godine
 

Roditeljima ništa nije važnije od dobrobiti djeteta, osobito kad ne mogu biti kod kuće s njim.
 

Kada je dijete starije od tri godine, odluka o dnevnoj skrbi za dijete nešto je lakša, jer su tada naši mališani već spremni ući u svijet vrtića, koji je važan dio djetetova odrastanja i socijalizacije. Trogodišnjaci su spremni krenuti u život skupine i od vršnjaka uzimati ono što je najbolje. Za one mlađe od tri godine, najbolja opcija je ostanak uz osobu koja je o njima skrbila i tijekom prve godine života.
Njihova posebna osoba, koja je bila uvijek tu kad su je trebali, nerijetko se s prvim rođendanom mora vratiti na posao. Povratak na posao postavlja pred roditelje veliko pitanje – kome povjeriti skrb o djetetu?
 

Potrebno je pronaći osobu ili ustanovu kojoj možemo vjerovati, ali i koju si možemo financijski priuštiti.

Statistički podaci ukazuju da je u našoj zemlji 30 % djece smješteno u vrtiće, a da se o ostalima brinu ili vlastiti roditelji (najčešće majke), rođaci (baka servis i sl.) ili susjedi, a nemali broj djece prepušten je na skrbi tzv. tetama čuvalicama..
 

Nalazite li se sad pred magičnim prvim rođendanom, a niste u mogućnosti ostati kod kuće s djetetom ili osigurati brigu nekog člana obitelji, sigurno razmišljate o dvije opcije: jaslice ili teta čuvalica. Pročitajte razloge za i protiv svakog od tih oblika skrbi za dijete.

Jaslice

Argumenti ZA jaslice

• stalna briga je osigurana, neće se desiti da zbog bolesti nema tko preuzeti dijete, čak i kad je njegova teta bolesna, postoji sustav zamjena
• jaslice su pod kontrolom inspekcija i trebaju zadovoljavati standarde po pitanju opremljenosti, zdravstvene zaštite i prehrane, te sigurnosne mjere za boravak djece
• zapošljavaju stručno osoblje (viša stručna sprema)
• djeci nude velik broj edukativnih materijala i poticaja
• pružaju mnogo mogućnosti za socijalizaciju djeteta
• jeftinije su nego individualno čuvanje

Argumenti PROTIV jaslica

• u velikim mjestima teško je naći mjesto
• dijete je stalno izloženo grupi druge djece i veća je mogućnost zaraze, činjenica je da je većina djece koja polaze jaslice češće bolesna nego djeca koja ostaju kod kuće
• promjene odgojitelja mogu predstavljati ozbiljan problem ako su prečeste
• u jaslicama je teško pratiti ritam svakog pojedinog djeteta, nameće im se rutina koja je već utvrđena (vrijeme jela, spavanja, izlazaka…)
• radno vrijeme jaslica je striktno određeno (od-do) i, ako je i vaše radno vrijeme takvo onda s time nemate problema, ali ako je vaše radno vrijeme rastezljiv pojam, onda ćete se bez dodatne pomoći teško uklopiti u ovaj sustav.

Čuvalica

Argumenti ZA čuvalicu

• dijete najčešće ostaje i boravi u svom domu što najveći broj roditelja smatra idealnim oblikom skrbi o djetetu
• moguće je naći osobu koja će skrbiti o braći ili sestrama te se oni neće odvajati
• rutine koje dijete ima mogu se u potpunosti poštivati (to je posebno važno kod jako male djece)
• vrijeme čuvanja puno je fleksibilnije
• moguće je prepustiti brigu i o bolesnom djetetu
• lakše je nastaviti s prehranom na koju je dijete naviklo u obitelji (posebno je to važno kod vegetarijanaca i sl.)

Argumenti PROTIV čuvalice

• teško je naći osobu od povjerenja
• "tete čuvalice" rijetko imaju formalno obrazovanje iz odgoja i obrazovanja male djece
• dijete nema mnogo prilika za druženje s vršnjacima
• dijete nema priliku za igru u specifičnim, njemu prilagođenim prostorima i materijalima
• u slučaju bolovanja ili puta «tete čuvalice» ostajete bez skrbi za dijete
• cijena je puno veća od cijene koštanja jaslica

Kao što vidite, svaka odluka ima svoje za i protiv. Potrebe koje ima vaše dijete i vaša obitelj najbolji su vam vodič u izboru oblika skrbi za dijete.

Preneseno s Roda.hr

Predstavljamo igre i aktivnosti uz pomoć kojih svoje dijete možete upoznati s osnovama matematike. Svaka od ovih aktivnosti će istovremeno zaokupiti vaše aktivno dijete, ali i stvoriti priliku za učenje.

Matematika može izgledati kao izazovan koncept za podučavanje male djece jer smo i mi odrasli često nesigurni na sam spomen matematike. Ali, usvajanje matematičkih vještina i znanja presudno je ako želite djetetu osigurati kvalitetnu bazu koju će u budućnosti nadograđivati. 
Kako bismo njegovali ljubav za matematiku, dijete trebamo upoznati s osnovnim matematičkim pojmovima već u ranoj dobi.

Matematičke igre namijenjene vrtićarcima, zabavan su način za otkrivanje osnovnih matematičkih pojmova!

Prema dr. Erici Zippert, postdoktorandici sa Sveučilišta Vanderbilt, jednostavne igre i svakodnevne aktivnosti mogu snažno utjecati na učenje matematike.
Kroz potpuno neobavezno, neformalno i zaigrano iskustvo, možete snažno utjecati na dijete i njegovo usvajanje matematičkih pojmova", rekla je za Motherly.
"Vještine koje dijete stječe kroz igru važne su jer utječu na kasniji akademski uspjeh i to ne samo u području matematike nego i u čitanju. Morate imati jako bazno znanje matematike, kako biste bili spremni usvojiti zahtjevnije vještine."

Istraživanje koje je Zippert provela pokazalo je da većina roditelja pretpostavlja kako je dovoljna priprema za usvajanje matematičkih pojmova, naučiti djecu prepoznavati brojeve i brojati. Ali, ona tvrdi kako se matematika sastoji od brojnih drugih koncepata poput oblika, uzoraka, odnosa u prostoru koji su svi baza naprednih matematičkih koncepata.

Igre i svakodnevni kućni poslovi zabavan su način upoznavanja djeteta s tim koncpetima.

Kućne matematičke igre za vaše predškolsko dijete

Poučavanje djeteta matematici, ne mora biti dosadno i kruto – moguće je učiti kroz igru i primjenom matematičkih koncepata u svakodnevnom životu. Takve aktivnosti nisu samo poučne, one će s lakoćom zaokupiti  i najmanju djecu koja ionako samo žele istraživati svoje okruženje i uživati u tome.

Evo nekoliko primjera matematičkih igara za djecu vrtićke dobi.

Igre prstima

Jednostavne igre prstima potiču razvoj vještine brojanja. Znanstvenici sa Sveučilišta Stanford, okupljeni u Mrežu za razvoj i istraživanje ranog matematičkog obrazovanja, smatraju da igre prstima razvijaju i vještine poput kardinalosti (broj elemenata u skupu), subitiziranja (sposobnost uočavanja broja predmeta koji su pred nama), kombiniranja i raščlanjivanja.
Evo kako se možete poigrati s djetetom. Sakrijte ruke iza leđa, držite u zraku određen broj prstiju na svakoj ruci,a dijete treba pogoditi koliko prstiju na svakoj ruci pokazujete.
 

Društvene igre

Društvene igre obično uključuju brojanje polja kojima se krećemo i zbranjanje rezultata a to ih čini sjajnim alatima za vježbanje i razvoj vještine brojanja. Društvene igre pomažu i u prepoznavanju oblika i boja, te pospješuju koordinaciju oko-ruka kao i spretnost ruku.  

Knjige i rime

Postoji mnogo knjiga i rima koje sadrže matematičke elemente koji se mogu iskoristiti za vježbanje osnovnih matematičkih koncepata, osnovnih vještina pismenosti pa čak i uočavanja obrazaca nizanja i ponavljanja. Dijete može u knjigama pokazivati predmete ili slike koje se ponavljaju, boje koje se ponavljaju i sl. a u pjesmama prepoznavati nizanje sličnih riječi, koje se rimuju ili koje se ponavljaju.

Prebroji stvari koje svaki dan vidiš

Jedan od načina da djetetu približite matematiku i razbijete strah od nje je da matematičke koncepte uključite u svakodnevne aktivnosti. Primjerice, ako morate obaviti nešto u gradu i upadnete u gužvu, brojite automobile određene boje (zadajte boju). Kad ste u kupovini, neka dijete računa koliko komada žvakaćih guma ili nekog drugog slatkiša može kupiti s 10 kuna.
Ovakvim aktivnostima djeca vježbaju samostalnost, odlučivanje, strpljenje i upornost. Svaki trenutak, ako želimo, možemo pretvoriti u priliku za učenje.

Pečenje (keksa, kolača)

Kakav nadasve slastan način da dijete upoznate s razlomcima!
Neka dijete odvaja sastojke ili gotove kekse na pola, četvrtine ili osmine i onda iskoristite dijelove za zbrajanje i oduzimanje dijelova. Na ovakvim primjerima, dijete će vrlo brzo vidjeti kolik polovina ili četvrtina čini jedan keks, jednu cjelinu. Kad djeca sama od cjeline stvaraju manje dijelove i vide ih pred sobom, puno lakše zapamte da, primjerice, četiri četvrtine čine jednu cjelinu.

Igre s vodom

Još jedan sjajan primjer matematičke igre za vrtićarce su "vodene" igre. (a koje se dijete ne voli igrati u vodi i s vodom?)
Kroz igre s vodom, dijete može upoznati principe mjerenja tekućine i uspoređivanja zapremine posuda na temelju oblika. Kroz ovakve igre, dijete razvija i matematički jezik, koristeći riječi poput teško i lagano, puno i prazno.

Kućanski poslovi

Djeca su najčešće oduševljena kad sudjeluju u kućanskim poslovima. Jedan od razloga zašto biste trebali dopustiti djetetu da obavlja neke, dobi prilagođene zadatke je taj što je i izvršavanje kućanskih poslova prilika za učenje matematike.

 Skupljanje i spremanje igračaka nakon igre može se pretvoriti u niz zabavnih matematičkih zadataka – skupljanje točnog broja igračaka odjednom, sortiranje po veličini ili boji i sl.
kad sređujete rublje, dijete vam može pomoći sortirati odjeću po bojama ili uparivati čarape.

Ostale zabavne aktivnosti

Od ostalih aktivnosti kojima se možete zajedno zabaviti je izrada narukvica od perlica, nizanje perlica. Osim što nizanjem perlica dijete vježba finu motoriku,  možete razgovarati o uzorcima i stvaranju uzoraka nizanjem perlica određene boje ili oblika/veličine.

Igranje s kockama ili slaganje puzzli način su na koji djeca uče pratiti upute, određivati smještaj određenog predmeta prema obliku te procijeniti prostorne dimenzije.

Izvor: Smart Parenting
Prijevod: Harfa

Unatoč njegovu uspjehu u svijetu tehnologije, Bill Gates je postavio iznenađujuće stroga pravila za svoju djecu i njihovo korištenje tehnologije.

„Uvijek morate razmišljati o tome kako biste neku tehnologiju mogli upotrijebiti na koristan način – da vam pomogne prije rješavanju domaće zadaće ili da ostanete u kontaktu s prijateljima – ali i o tome koristite li neku tehnologiju pretjerano” – rekao je Gates za časopis Mirror u svibnju 2017.

Bill GATES je u svom domu postavio stroga pravila kada je u pitanju upotreba mobitela i drugih tehnologija.
To govori u prilog rastućem konsenzusu u Silicijskoj dolini o tome da potrošačka tehnologija stvara ovisničko ponašanje te da je potencijalno štetna za mlade mozgove.

Troje Gatesove djece – u dobi od 15, 18 i 21 godinu – odraslo je u domu u kojem su mobiteli bili zabranjeni sve dok djeca nisu napunila 14 godina, u domu u kojem je zabranjeno korištenje mobitela za kuhinjskim stolom te u kojem se uvijek znalo koliko vremena prije spavanja djeca smiju koristiti svoje mobitele.

Gates je rekao za Mirror da se njegova djeca stalno žale zbog toga što njihovi vršnjaci dobivaju mobitele mnogo prije njih, ali njihove molbe nisu utjecale na njegovu kućnu politiku. U drugom razgovoru tijekom gostovanja na Today Showu Gates je rekao da ne ide toliko daleko da bi čuvao lozinke Facebook računa svoje djece, ali da je online sigurnost „vrlo škakljivo pitanje za današnje roditelje”.

Pretjerano korištenje pametnih telefona – ili „ovisnost”, prema nekim psihološkim stručnjacima – postaje sve veći problem za roditelje, akademike te čak i za one koji rade u Silicijskoj dolini. S Gatesom se u njegovim „staromodnim” stavovima o korištenju tehnologije slagao i Steve Jobs, izvršni direktor Applea te izumitelj iPada, koji također nije dopuštao svojoj djeci da kod kuće koriste iPad.

„Ograničili smo količinu tehnologije koju naša djeca koriste kod kuće”, rekao je Jobs za New York Times nedugo nakon izlaska iPada.

Edukatori Joe Clement i Matt Miles, autori knjige „Screen Schooled: Two Veteran Teachers Expose How Technology Overuse is Making Our Kids Dumber”, smatraju da bi to što ljudi poput Billa Gatesa postavljaju stroga pravila svojoj djeci kada je u pitanju korištenje tehnologije trebalo biti poruka i nama ostalima.

„Što ovi bogati tehnološki divovi znaju o svojim vlastitim proizvodima, a da mi sami ne znamo?”, kažu autori.

Odgovor je, prema sve većem broju dokaza, ovisnička moć tehnologije. U proteklih nekoliko mjeseci dio direktora iz Silicijske doline osudio je sveprisutnu moć Applea, Facebooka, Googlea i Twittera u privlačenju pažnje korisnika kroz svoje proizvode i platforme.

„To doslovno mijenja vaš odnos s drugim ljudima i s ostatkom društva”, rekao je osnivač Napstera i bivši predsjednik Facebooka Sean Parker.  

 „I ne samo to, nego to vjerojatno utječe i na vašu produktivnost.”

Najnoviji znak da se ljudi okreću protiv divova Silicijske doline došao je u obliku otvorenog pisma koje su napisala dva najveća dioničara Applea te u kojem izražavaju zabrinutost time što Appleovi proizvodi rade dječjim mozgovima.

„Razmotrili smo dokaze te vjerujemo da postoji jasna potreba da Apple roditeljima ponudi više izbora i alata kojima bi ih uvjerili da mladi koriste naše proizvode na optimalan način.”

Preneseno sa Školskog portala