Što je točno potrebno da bi se naša djeca razvila u samostalne ljude koji su spremni preuzeti odgovornost za sebe i za druge, koji znaju postaviti osobne granice i istovremeno poštivati tuđe, a pri tome biti stvarni i istiniti ljudi? 

Iskustvo nas uči kako sve važne stvari k nama dolaze tiho i jednostavno da bi nedugo zatim napravile veliku promjenu. Nakon njih  sjene naših misli drugačije padaju na ljude i situacije oko nas. Drugačije doživljavamo i sami sebe. Drugačije reagiramo i potpuno drugačije okruženje stvaramo. Pred nama je knjiga koja je u stanju napraviti za nas upravo to. Promijeniti na bolje nas, naše stavove, razmišljanja, reakcije, misli, spoznaje pa čak i uvjerenja. I to sve čini jednostavnim jezikom, istinom, uvidom i osvještavanjem vlastite uloge u obiteljskoj dinamici.

Za ovu knjigu nije lako napisati osvrt jer je na svakoj stranici od 177 koliko ih ima po nekoliko važnih teza koje bih vam voljela podcrtati i tako ih naglasiti. Tako da nema druge nego da je sami čitate i sami podcrtavate ono što je vama bitno. Knjiga će svakome od nas pružiti točku prepoznavanja upravo naše osobne priče, situacije i roditeljske muke. U tome je njena izuzetna vrijednost: svaki će roditelj pronaći sebe.

Sadržaj knjige je podijeljen u četiri cjeline, a svaka cjelina se odnosi na jednu vrijednost. To su: Uvažavanje, Integritet, Autentičnost i Odgovornost.

Svako poglavlje okuplja nekoliko pisama roditelja u kojima se oni obraćaju za pomoć, savjet i podršku Jesperu Juulu. U njima opisuju vrlo konkretne životne situacije i odnose sa svojom djecom, supružnikom ili drugim članovima obitelji. Na svako od njih Jesper Juul odgovara strpljivo, stručno i ozbiljno. Svako pismo i odgovor daje nam mogućnost da navedenu situaciju primijenimo na vlastiti život i obitelj i preispitamo vlastite vrijednosti i postupke.  

Izdvojene misli koje su mi se oblikovale dok sam čitala:

UVAŽAVANJE

“Ponašanje djece uvijek proizlazi iz njihovog odnosa s roditeljima.” Dakle ne iz toga što su zločesta, razmažena, neodgojena, nemirna, nepristojna, nemoguća… i još svašta se naslušam, nego iz toga što se mi ponašamo nelogično i nedosljedno, sumanuto i nerazumno. Još češće glumimo kontrolore  s visina, pametnjakoviće ili direktore cirkusa. 
“Kada su roditelji frustrirani zbog odnosa s djetetom, nije za to krivo dijete.” Roditelj koji postupa s uvažavanjem mijenja svoj odnos prema situaciji koja ga uznemiruje. Ne kažnjava dijete zbog toga. Mnogi roditelji još uvijek ne razumiju ili nisu nikad naučili razliku između kazne i posljedice, a ona je uistinu velika. Kazna umanjuje ili potpuno izostavlja priliku za učenje iz vlastitog iskustva i rađa sumnju u vlastite kvalitete te narušava sliku o sebi, dok posljedica ima potencijal za učenje ma koliko bila negativna i ne dovodi do sumnje u vlastite kvalitete kao osobe.  Osim toga, kazna implicira krivnju i sram kao dva najrazornija osjećaja.

INTEGRITET

“Svoj integritet štitimo tako da vlastite potrebe cijenimo više od tuđih.” Podcrtavam da to vrijedi i za roditelja i za dijete. Poštujte osjećaje i potrebe svog djeteta kao što poštujete drugu odraslu osobu, jer djeca su pravi ljudi. Samo što su još mali.
U ovom poglavlju je pismo roditelja koji puno i u svemu pomažu svom sinu. Toliko mu pomažu da ga je ugušila i dokrajčila beskrajna roditeljska ljubav i briga da na kraju nije dorastao izazovima života. Prevažno pismo i odgovor Jespera Juula u ovom vremenu hiperprotektivnog roditeljstva. Ne propustite.
Poglavlje sadrži i razloge čestih sukoba mlađih djevojaka sa svojim majkama. Kada se osjećate bespomoćno i očajno zbog odnosa s vašom tinejdžericom, nađite podršku i savjet u odgovoru i razmišljanju Jespera Juula na stranicama 70 – 73.

AUTENTIČNOST

“Djeca ne privlače našu pozornost namjernim negativnostima, nego upravo svojim stvarnim osjećajima.” Svijest o tome da je ponašanje djece odraz toga kako se osjećaju pomoći će nam u mnogim situacijama.
U društvu poput našeg, koje inzistira na poslušnosti i visoko je vrednuje (naročito u školi), autentičnost teško pronalazi svoje mjesto. 
Unatrag 15 godina mi smo izgradili dodatni identitet koji vodi k tome da vlastito biće ostavimo po strani. A zapravo je jedino važno da budemo stvarni, istiniti, da se posvećujemo svojoj osobnosti i s najvećom ljubavlju otkrivamo, cijenimo, razumijemo i poštujemo osobnost našeg djeteta.

ODGOVORNOST

Smatra se, na žalost, da su za dobar odnos između djece i roditelja zaslužni roditelji (ili njihove odgojne metode), a za loš odnos su kriva djeca. To nije točno. A i štetno je za dijete. Naime, mnogi odrasli ne mogu, ne znaju i ne žele preuzeti odgovornost za konflikte s djecom, a inzistiraju na tome da to učine djeca. To je najčešće vidljivo po školama. A onda zovu i treću osobu: “najviši sud” – roditelja. Poštovanje prema djetetu potpuno slabi i nestaje. Sve dok su odrasli neodgovorni, djeca nemaju s kime graditi odnos ravnopravnog dostojanstva.
Između često korištenih pregovaranja, raspravljanja, zahtijevanja, naređivanja, ukazivanja, trebanja, moranja – stoji i čeka nas RAZGOVOR. Onaj u kojem smo spremni spoznati nešto novo o sebi i djetetu. Istinski, usredotočen razgovor dvoje ljudi koji se vole i poštuju. To se ne može dogoditi dok u glavi imamo dnevne rasporede i ciljeve. Ne može se dogoditi dok u glavi vrtimo račune, obaveze, frustracije. Mi najprije moramo naučiti s djecom razgovarati i razumjeti ih.
Odrasli nastupaju iz uvjerenja da sve znaju i time snažno otežavaju. Što prije spoznamo i prihvatimo da to ipak nije tako, najviše ćemo pomoći sebi, vlastitoj djeci i našim obiteljima.

Dakle, pustimo djecu na miru i ozbiljno poradimo na sebi. To je jedini put da se mi, djeca i naše obitelji razvijamo u pravom smjeru. Neka prvi korak bude osnažujuća literatura Jespera Juula.

Od srca preporučujem  [❤]

Napisala: Sanja Margeta, prof. 
Preneseno s bloga Čitajmo